Klinički se očituje eritrodermijom praćenom svrbežom, katkada i bulama. Javljaju se palpitacije i šum u ušima pacijenta, kašalj, pojačana sekrecija iz nosa, urtikarija i angioedem. Zbog generalizirane vazodilatacije nastupa znatni pad krvnoga tlaka, a može doći i do potpunoga gubitka svijesti. Disanje je otežano zbog lokalnog edema i bronhospazma. Stanje može imati letalne posljedice.

Terapija anafilaktičkoga šoka usmjerena je prema stabilizaciji krvnoga tlaka i normalne respiracije. Pacijenta je potrebno poleći u horizontalni položaj, postaviti intravenozni put te mu tako ordinirati 1 mg adrenalina razrijeđenog u 10 ml fiziološke otopine ili krvi, frakcionirano mililitar po mililitar. Dozu je zbog brže razgradnje potrebno ponavljati svakih 10-15 minuta do stabilizacije krvnoga tlaka na vrijednosti 100 mmHg i više. U slučaju da se u kratkom vremenskom razdoblju ne može naći prikladna vena, adrenalin se odrinira subkutano ili sublingvalno.

Nakon adrenalina, i.v. se primjenjuju antihistaminici ( npr. «Synopen», Pliva) 20 mg te kortikosteroidi (npr. «Solu-Medrol») 100 mg. Cilj primjene kortikosteroida je blokada sinteze sekundarnih medijatora. Da bi počeli djelovati, potrebno je bar 2 sata.

Za prekid bronhospazma, i.v. se primjenjuje aminofilin kroz 5 minuta (npr. «Retafilin»).

Ako je pacijent hospitaliziran, hipotenzija se korigira i i.v. primjenom fiziološke otopine 100ml/min, do ukupnog volumena od 3 litre kod odraslih.

Respiracija se potpomaže primjenom čistoga kisika.

Ako pacijent ne diše, a puls se ne palpira potrebno je započeti s kardiopulmonalnom reanimacijom do dolaska hitnog medicinskog tima.

Isječak diplomskog rada: Ivana Anić