Advertisement


                             






 

Search Open Directory
Arts
Business
Computers
Games
Health
Home
News
Recreation
Reference
Regional
Science
Shopping
Society
Sports


Google


Parodontitis je oboljenje potpornog aparata zuba za čiji je razvoj nužna prisutnost mikroorganizama, odnosno mikrobni plak. Parodont je funkcijska cjelina pojedinih tkiva koja podupiru zub... Više >>

 
Anafilaktički šok PDF Print E-mail


 

 

...
Anafilaktički šok najozbiljnija je reakcija preosjetljivosti na lokalne anestetike. Predstavlja generalizirani oblik anafilaksije koji nastupa nekoliko sekundi do 15 minuta nakon kontakta s alergenom.

 

Klinički se očituje eritrodermijom praćenom svrbežom, katkada i bulama. Javljaju se palpitacije i šum u ušima pacijenta, kašalj, pojačana sekrecija iz nosa, urtikarija i angioedem. Zbog generalizirane vazodilatacije nastupa znatni pad krvnoga tlaka, a može doći i do potpunoga gubitka svijesti. Disanje je otežano zbog lokalnog edema i bronhospazma. Stanje može imati letalne posljedice.

 

Terapija anafilaktičkoga šoka usmjerena je prema stabilizaciji krvnoga tlaka i normalne respiracije. Pacijenta je potrebno poleći u horizontalni položaj, postaviti intravenozni put te mu tako ordinirati 1 mg adrenalina razrijeđenog u 10 ml fiziološke otopine ili krvi, frakcionirano mililitar po mililitar. Dozu je zbog brže razgradnje potrebno ponavljati svakih 10-15 minuta do stabilizacije krvnoga tlaka na vrijednosti 100 mmHg i više. U slučaju da se u kratkom vremenskom razdoblju ne može naći prikladna vena, adrenalin se odrinira subkutano ili sublingvalno.

 

Nakon adrenalina, i.v. se primjenjuju antihistaminici ( npr. «Synopen», Pliva) 20 mg te kortikosteroidi (npr. «Solu-Medrol») 100 mg. Cilj primjene kortikosteroida je blokada sinteze sekundarnih medijatora. Da bi počeli djelovati, potrebno je bar 2 sata.

 

Za prekid bronhospazma, i.v. se primjenjuje aminofilin kroz 5 minuta (npr. «Retafilin»).

 

Ako je pacijent hospitaliziran, hipotenzija se korigira i i.v. primjenom fiziološke otopine 100ml/min, do ukupnog volumena od 3 litre kod odraslih.

 

Respiracija se potpomaže primjenom čistoga kisika.

 

Ako pacijent ne diše, a puls se ne palpira potrebno je započeti s kardiopulmonalnom reanimacijom do dolaska hitnog medicinskog tima.

 

Isječak diplomskog rada: Ivana Anić

Last Updated ( Nedjelja, 12 Listopad 2008 )
 
< Prev   Next >


 


dmoz.org
Update me when site is updated