Lokalna anestezija predstavlja djelomični ili potpuni gubitak osjetljivosti ograničenoga dijela tijela, a postiže se sredstvima koja dovode do reverzibilne klijenuti perifernih osjetnih živaca. Posljedica je analgezija, tj. gubitak osjetljivosti za bol.

Prema načinu primjene, lokalna anestezija može biti površinska, infiltracijska i provodna.

Površinska ili topikalna anestezija postiže se direktnom aplikacijom anestetskoga sredstva na površinu koju želimo anesetzirati (koža, rana ili sluznica). Primjenjuje se u obliku otopine, spreja i gela prije injekcijske primjene lokalnog anestetika, za uklanjanje boli kod trauma i ulceracija usne šupljine, za ublažavanje refleksa povraćanja, za ublažavanje boli u postekstrakcijskim džepovima, kod vađenja šavova, pri kiretaži gingive i slično.

Infiltracijska (pleksus) anestezija postiže se injiciranjem anestetika direktno u tkivo operacijskoga područja. Primjenjuje se za anesteziranje zuba gornje čeljusti te zuba frontalne regije donje čeljusti.

Provodna (blok) anestezija postiže se injiciranjem anestetika u sam živac (endoneuralna anestezija) ili u okolinu živca (perineuralna anestezija). Time se postiže analgezija područja koje taj živac opskrbljuje.

Isječak diplomskog rada: Ivana Anić