PRIKAZ SLUČAJA

Pacijent:  42 godine

Dg:  Kronični parodontitis, povećana pomičnost zuba 11, 21 uzrokovana        traumom u djetinjstvu

Dokumentacija: - parodontni karton

                           - fotografske snimke

Medicinska anamneza: od sistemskih bolesti ne boluje niti uzima kakvu trajnu medikaciju, alergija na pelud, nepušač.

Ekstraoralno nalaz uredan. Pacijentica ima konzervativno saniranu usnu šupljinu s nesavršenostima – odstojeći rubovi ispuna. Pacijentica navodi traumu u djetinjstvu, oko 12. godine. Pad je bio na gornje incizive, te se sjeća da su zubi bili jako pomični. Ekstrahirani zubi 35 i 37.

Pacijentica dolazi radi pomičnosti gornjih centralnih inciziva koja se pojačava unatrag godinu dana. Navodi traumu u djetinjstvu, no otad je sve bilo relativno mirno.

Parodontni status:

Radi se o kroničnom parodontitisu srednje uznapredovale faze. Gingiva je crvene boje, čvrste i fibrotične konzistencije. Prisutan je gingivitis, ima dosta plaka pogotovo u interdentalnim područjima. Nalazimo supragingivni i subgingivni kamenac. Produbljenjem gingivnog sulkusa i apikalnom migracijom spojnog epitela, formirani su parodontni džepovi. Zbog nestanka kosti prisutna je i retrakcija gingive na gotovo svim zubima. Povećana pomičnost zuba 11 i 21 s povećanom širinom parodontnog ligamenta praćena je i reduciranom visinom alveolarne kosti. Osim traume u djetinjstvu, ti su zubi izloženi i ekscesivnim horizontalnim silama (okluzijska trauma), te je došlo do hipermobilnosti gornjih inciziva (pomičnost 3. stupnja). Povećana pomičnost zuba ometa žvakanje i pacijentici izaziva nelagodu.

Rendgenološka analiza

Na ortopantomogramskoj snimci vidljiv je uglavnom horizontalni gubitak alveolarne kosti. Područje furkacija na donjim molarima je radiolucentno, što znači da je došlo do gubitka interradikularne kosti. Na RTG snimci zuba 11 i 21 lamina dura se ne može pratiti, a dezmodontni prostor je jako proširen, zbog čega i postoji pomičnost 3. stupnja. Analizom su još uočeni i odstojeći ispuni, endodontski liječeni zubi, te subgingivni kamenac na gornjim premolarima i molarima.

Liječenje:

Pacijentici su dane upute o oralnoj higijeni (modificirana Bass tehnika uz korištenje interdentalne četkice). Poliranjem i odstranjivanjem odstojećih ispuna koji su predstavljali predilekcijsko mjesto za stvaranje parodontnih džepova omogućeno je održavanje adekvatne oralne higijene. Zbog preranog kontakta gornjih inciziva izvršen je postupak brušenja oralnih ploha gornjih sjekutića. Zatim je slijedila inicijalna terapija I. i II. Budući da je pacijenticu smetala povećana pomičnost, učinjena je imobilizacija zuba, pri čemu smo dobili fiksnu jedinicu splint. Splint je naprava konstruirana za stabiliziranje mobilnih zuba, a u ovom slučaju izveli smo je Ribbond trakom. Parodontni splint obuhvatio je zube od 13 do 22. Prilikom izvođenja imobilizacije vodilo se računa o okluziji.

Reevaluacija:

je provedena nakon 6 mjeseci te su ponovljene RTG snimke zuba 11, 21. Sondiranjem je uočeno znatno smanjenje dubine parodontnih džepova (zubi 11, 21 s vrijednostima od 3mm) i krvarenje pri sondiranju (BOP), samo na molarima. RTG snimka pokazuje suženje parodontne pukotine i kvalitativno poboljšanje kosti u interdentalnom području između zuba 11 i 21.

Slijedila je remotivacija pacijentice, te je uz mehaničku oralnu higijenu dodana i kemijska kontrola plaka tekućinom klorheksidina (Corsodyl 2x dnevno kroz 14 dana). Pacijentica je uključena u redoviti recall svakih 6 mjeseci.

Slika 1. Facijalni izgled gornjih zuba nakon završene inicijalne faze terapije.

Slika 2. Izgled palatinalnih ploha gornjih inciziva prije postave Ribbond trake.

Slika 3. Parodontni splint Ribbond trakom.