Imobilizacija zuba postupak je povezivanja mobilnog zuba zajedno s ostalim zubima u čeljusti u fiksnu jedinicu koju nazivamo splint. Imobilizacija u liječenju parodontopatija temelji se na principu pretvaranja patološkog pritiska na zub u fiziološki, da se ne sprječava pokretanje zubi uopće, već da se ono svede na fiziološke granice. Ponekad je imobilizacija potrebna i za umirenje parodonta prilikom njegova liječenja jer osigurava mirovanje tkiva, što je jedan od temeljnih zahtjeva prilikom liječenja. Imobilizacijom zuba sprječava se štetno djelovanje horizontalnih i kosih sila, a omogućava preuzimanje vertikalnih sila koje imaju funkciju fiziološke stimulacije parodonta, te je njenzia provedba jedna od glavnih faza u liječenju parodontnih tkiva. Najbolje je da se ona provede nakon stišavanja upale, eliminacije džepova i uspostavljanja artikulacijske ravnoteže. Ponekad se fiksacija vrši i u početku liječenja, kao uvjet za borbu protiv upale ili kao postupak koji prethodi instrumentaciji. Zbog toga će način imobilizacije i materijali biti različiti.
Imobilizacija zuba indicirana je u sljedećim slučajevima:
kvantitativni gubitak potpornih tkiva uzrokovan parodontitisom
kvalitativne promjene potpornih tkiva uzrokovane traumatskom okluzijom
kratkotrajna trauma parodonta uzrokovana terapijskim tretmanom
kombinacija prva tri slučaja
Indikacije se još mogu podijeliti i prema tipovima imobilizacije:
a) privremena - jako mobilni zubi, prije ili za vrijeme terapije, kako bi
sesmanjila trauma tijekom instrumentacije.
b) polutrajna - zubi koji zbog pomičnosti ometaju pacijenta prilikom
mastikacije.
- kada je potreban period promatranja za donošenje
odluke o trajnoj imobilizaciji.
- imobilizacija nakon ortodontske terapije.
c) trajna - za vrijeme oralne rehabilitacije kad su zubi jako pomični ili
kada nekoliko zubi mora pridržavati protezu.
Redukcij
a parodontnog tkiva je velika, a terapija je uspješno
provedena.
- parafunkcije kod kojih postoji opasnost od progresivne pomičnosti zuba.
Vrste imobilizacije
Prema vremenskom razdoblju trajanja imobilizacije razlikujemo tri tipa:
Svaki od ta tri tipa imobilizacije još se mogu podijeliti u mobilne i trajne.
Imobilizacija zuba provodi se udlagama koje se još nazivajui šine, splintovi.Udlaga je konstrukcija različite vrste materijala koja povezuje pomične zube kako bi ih imobilizirala ili stabilizirala. Omogućuje stvaranje boljih uvjeta za reparatorne procese, a parodont štiti od daljnjeg oštećenja. Također prevenira patološku migraciju, održava zube u položaju postignutom ortodontskom terapijom, olakšava provođenje parodontnokirurških zahvata i stabilizira zube tako da se okluzijske sile jednoliko raspodijele na grupe zuba. Udlage se dijele na privremene i trajne, a i jedne i druge mogu biti mobilne i fiksne. Prema načinu aplikacije u odnosu na zub one mogu biti ekstrakoronarne i intrakoronarne.
Privremena imobilizacija
Privremenim udlagama zubi se imobiliziraju na period do godine dana. Njihov je cilj stabilizacija zubi u povoljnom položaju i pomoć u donošenju prognoze za one zube za koje se sumnja da se mogu sačuvati liječenjem. Dijele se na fiksne: žičane ligature, kompozitna udlaga bez preparacije zuba, kompozitna udlaga s preparacijom zuba i mobilne: akrilatna udlaga.
Kompozitna udlaga s preparacijom zuba i korištenjem Ribbond vlakanaNajčešće korištena tehnika privremene imobilizacije koja može stajati u ustima nekoliko mjeseci pa sve do nekoliko godina. Udlaga je fiksna i intrakoronarna, budući da zahtijeva izradu kaviteta za smještaj vlakana. Ribbond udlage lako su izvedive, nisu glomazne, estetske su i ne lome se, što su ujedno i razlozi njihovoj učestaloj uporabi. Zbog uporabe kompozitnih materijala obavezno je osigurati suho radno polje jer i najmanje vlaženje umanjuje vrijednost ovog postupka i ugrožava rezultat.
Slika 1. Ribbond set (Ribbond, Inc. USA)
Ribbond vlakna su polietilenska vlakna vrlo visoke molekularne mase i izuzetne čvrstoće. O čvrstoći vlakana govori i činjenica da su za njihovo rezanje potrebne posebne škare i da se koriste za izradu antiprojektilnih jakni. Površina vlakana obrađena je elektrokemijskim plazma postupkom čime se poboljšalo svezivanje za kompozitnu smolu, a samim time i mehanička svojstva. Posebna vrsta križnog tkanja sa zatvorenim petljama (Slika 2, 3) pridonosi boljem prijenosu opterećenja i dobroj prilagodbi unutar zubnog luka i na površini zuba. Takvo prepleteno tkanje ujedno i zaustavlja širenje pukotina zahvaljujući višesmjernom prijenosu sila. Elastičnost vlakana smanjuje pretjerano opterećenje okolne kompozitne smole i zuba nosača.
Slika 2. Zaključani šavovi uvezeni u osmice čine
glavnu snagu i otpornost Ribbond trake
na pucanje.
Ribbond vlakna su polietilenska vlakna vrlo visoke molekularne mase i izuzetne čvrstoće. O čvrstoći vlakana govori i činjenica da su za njihovo rezanje potrebne posebne škare i da se koriste za izradu antiprojektilnih jakni. Površina vlakana obrađena je elektrokemijskim plazma postupkom čime se poboljšalo svezivanje za kompozitnu smolu, a samim time i mehanička svojstva. Posebna vrsta križnog tkanja sa zatvorenim petljama (Slika 2, 3) pridonosi boljem prijenosu opterećenja i dobroj prilagodbi unutar zubnog luka i na površini zuba. Takvo prepleteno tkanje ujedno i zaustavlja širenje pukotina zahvaljujući višesmjernom prijenosu sila. Elastičnost vlakana smanjuje pretjerano opterećenje okolne kompozitne smole i zuba nosača.
Slika 3. Križno tkanje Ribbond vlakana sa
zatvorenim petljama.
Svojstva Ribbond vlakna :
vežu se na bilo koji kompozitni sistem
sile unutar smole lako se prenose na vlakna i u potpunosti ga uključuju u nadomjestak
ne razdvajaju se prilikom aplikacije i rezanja
odlične karakteristike pri manipulaciji (Slika 10)
nemaju memoriju (Slika 10)
propuštaju svjetlo, gotovo su bezbojna i ne primjećuju se unutar kompozita ili akrilata
estetski su
propusnost za svjetlo omogućava rad sa svjetlom polimerizirajućim kompozitima
velika čvrstoća
posebna vrsta tkanja.
Slika 4. Ribbond traka ne pamti svoj prvobitni oblik, nema ''memoriju'', što osigurava prisnu i točnu adaptaciju. Namještanje trake tijesno uz površinu zuba stvara pločastu strukturu.
Tehnika rada (Slika 5):
Na samom početku bitno je očistiti vestibularne i oralne plohe zuba četkicom i pastom bez fluorida. Aproksimalne plohe čiste se s pomoću stripse za poliranje. Nakon čišćenja zuba uzima se mjera zubnom svilom ili folijom. Folija je bolji izbor jer se može pogodnije adaptirati uz zubni luk. Na temelju izmjerene dužine režemo Ribbond traku posebnim škarama. Prilikom izvođenja ovih postupaka važno je znati da se traka ne smije dirati rukama kako se ne bi kontaminirala. Ona se drži pincetom ili pamučnim rukavicama dok se ne impregnira. Traka se prije uporabe impregnira nepunjenom smolom (npr. Permaseal®, Optiguard®) ili nekim drugim materijalom za pečaćenje kompozitnih ispuna ili materijalom za pečaćenje fisura (npr. Ultraseal®). Nije preporučljivo koristiti adhezive V. i VI. generacije jer neki od tih sistema sadrže kiseline za jetkanje ili otapala koja mogu kompromitirati adheziju između smole i trake. Impregnirana traka poprima transparentan izgled, može se dirati rukama i lateks rukavicama te se pohranjuje na tamno mjesto. Nakon impregnacije slijedi preparacija. Radi se dijamantnim svrdlom na oralnoj plohi krune zuba na točno određenim mjestima. Kavitet u caklini ima oblik žlijeba, dubine je 0.5-1.0 mm i širine odabrane trake (2, 3 ili 4 mm).
Zatim se postavlja koferdam i interdenatalni kolčići koji sprječavaju ulazak adheziva i kompozita u te prostore. Preparacija se jetka 30 sekunda ortofosfornom kiselinom, ispire vodom i posuši. Adheziv se nanosi na najetkanu površinu zuba, uključujući i aproksimalne plohe s labijalne i lingvalne strane. Ne osvjetljava se sve dok se ne aplicira kompozit i Ribbond. Kompozit koji nanosimo je hibridni ili mikrohibridni srednje konzistencije ili tekući. Također se ne osvjetljava dok ne postavimo Ribbond. Traku Ribbonda pozicioniramo na kompozitni materijal, dobro je utisnemo u preparaciju, zagladimo instrumentom i odstranimo višak prije polimerizacije. Svaki zub polimeriziramo 30-40 sekundi s labijalne i lingvalne strane. Svrdlom odstranimo višak kompozita ako ga negdje ima i sve zajedno zagladimo tekućim kompozitom. Nakon polimerizacije i skidanja koferdama provjeravamo okluziju i interdentalne prostore. Na kraju radimo završnu obradu i poliranje.
1) početno stanje
2) čišćenje i poliranje
3) uzimanje mjere
4) Ribbond traka iste duljine
5) impregnacija
6) granice preparacije
7) izgled preparacije
8) jetkanje
9) postavljanje koferdama
10) aplikacija kompozita
11) pozicioniranje Ribbonda
12) utiskivanje i zaglađivanje
13) polimerizacija
14) završna obrada
15) konačni izgled udlage
Slika 5. Faze izrade kompozitne udlage s preparacijom zuba i Ribbond vlaknima.
Žičana ligatura
Spada u fiksne, ekstrakoronarne vrste imobilizacije. Vrlo je jednostavna, traje do nekoliko tjedana i danas se sve manje koristi zbog estetskog nedostatka i pojave kompozitnih udlaga. Meka željezna žica koju koristimo debljine je 0.4 mm, obuhvaća vestibularne i oralne plohe zuba u gingivalnoj trećini krune zuba i spaja se u interdentalnim prostorima kraćim i tanjim komadima žice (Slika 6). Takva udlaga ne štiti od okluzalnih sila, što je još jedan od nedostataka ove metode.
Slika 6. Privremena imobilizacija žičanom ligaturom.
Kompozitna udlaga bez preparacije
Također spada u fiksne, ekstrakoronarne udlage. Prednost te metode je što štedi tvrda zubna tkiva, odnosno nema preparacije kaviteta. Nakon temeljitog čišćenja krune zuba i interdentalnih prostora postavlja se kompozitni materijal u interdentalni prostor uz obveznu uporabu interdentalnih kolčića (Slika 7). Uporabom kolčića zaštićuje se papila i osigurava se slobodni interdentalni prostor koji je potreban radi održavanja oralne higijene.
Slika 7. Imobilizacija kompozitom bez preparacije zuba.
Akrilatna udlaga
Radi se o mobilnoj udlazi koja se koristi za kratkotrajnu retenciju ili stabilizaciju prednjih zuba, a rjeđe i stražnjih. Izrađuje se na sadrenom modelu s pomoću vakum aparata za udlage, nakon čega obrezujemo rubove tako da prelaze ekvator zuba radi što bolje retencije. Okluzalni se dio može ostaviti, a možemo ga i maknuti kako ne bi ometao okluziju (Slika 8).
Slika 8. Akrilatna udlaga
Trajna imobilizacijaKada odlučimo imobilizirati zube na period dulji od godine dana, tada govorimo o trajnoj imobilizaciji. Trajne udlage omogućuju rasklimanim zubima lakše podnošenje okluzalnih i drugih sila koje djeluju na zub. Zahvaljujući udlagama, sile se raspoređuju na sve zube i osiguravaju ugodnu mastikaciju bez osjećaja pomicanja zuba. Postavljanjem udlage smanjuju se opasnost od rasta pomičnosti zuba i produljuje njihov vijek (21, 22). I ove udlage dijelimo na mobilne i fiksne.
U mobilne udlage spadaju:
lijevana udlaga
parcijalna proteza.
Fiksne udlage dijelimo na:
udlage koje se postavljaju adhezivnom tehnikom
fiksno protetske konstrukcije.
Važno je napomenuti da se povećana pomičnost semicirkularnog mosta/udlage može prihvatiti pod uvjetom da pomičnost ne ometa sposobnost ili ugodu žvakanja i da se pomičnost udlage progresivno ne povećava.
Nakon postavljanja imobilizacije potrebno je pacijenta uključiti u recall kako bismo kontrolirali bolest, stanje parodonta i oralnu higijenu, koja je još jedan od bitnih uvjeta za uspjeh terapije. Pacijenti koji nisu motivirani i kod kojih oralna higijena nije zadovoljavajuća, nisu ni kandidati za postavljanje imobilizacije.
