Bol se može definirati kao neugodan senzorički i emocionalni doživljaj koji je povezan s aktualnim ili potencijalnim oštećanjem tkiva, a subjektivne je prirode.
U kliničkoj stomatološkoj praksi najčešći uzrok boli su bolni terapijski zahvati, posebno ekstrakcija zuba, dok je dentalna anksioznost najčešće posljedica straha od uboda injekcijskom iglom.
Mala djeca često ne znaju riječima opisati intenzitet boli ili neugode koju osjećaju tijekom stomatološkog zahvata.
Zato je vrlo korisno upotrijebiti neki od testova za određivanje razine straha, primjeren određenoj dobi.
To može biti skala dentalne anksioznosti, Venhamov slikovni test ili skala izraza lica kod koje dijete odabire sliku koja najbolje opisuje kako se ono u tom trenutku osjeća.
Slika.1. Skala izraza lica
Zbog toga je važna psihološka priprema djeteta prije samog dolaska stomatologu te eventualna premedikacija prije početka terapijskog zahvata.
Psihološka priprema djeteta
Dobra psihološka priprema djeteta ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu, o osobnosti djeteta te o iskustvu i sposobnosti stomatologa da upravlja djetetovim ponašanje.
To se može postići postupnim oblikovanjem djetetova ponašanja - metodom pojačavanja, to jest nagrađivanja dobrog ponašanja; metodom prikazivanja, gdje dijete promatra liječenje druge djece s dobrim ponašanjem; kontrolom glasa; neverbalnom komunikacijom; metodom ″tell-show-do″; sugestijom te odvraćanjem djetetove pažnje sa stomatološkog zahvata.
Slika 2. ″Tell-show-do″ metoda
Sugestija je proces u kojem osoba prihvaća ideju ili uvjerenje bez nekog logičnog razloga i najčešće se koristi u hipnozi.
Dijete se potiče da zamisli nešto ugodno, a liječnik verbalnim i drugim auditivnim ili vizualnim podražajima pojačava djetetovu maštu, što na dijete djeluje opuštajuće.
Rezultat je oslobađanje djeteta tjeskobe i straha od stomatologa kao i od stomatološkog zahvata.
Odvraćanje djetetove pažnje sa stomatološkog zahvata također je vrlo uspješna metoda.
Međutim, pokušaji znanstvenika da to ostvare na virtualan način, pomoću filmova i kompjuterskih igrica, pokazali su se nedjelotvornima.
Naime, djelomična ili potpuna nemogućnost djeteta da čuje i vidi što se oko njega događa tijekom stomatološkog tretmana dodatno pojačava njegov strah i tjeskobu i tako djeluje negativno na uspješnost provođenja kliničkog zahvata.
Slika 3. Primjena metode odvraćanja pažnje pomoću virtualnih naočala
Može se zaključiti da djeca cijene iskrenost.
Stoga većina stomatologa pokušava s djetetom postići prijateljski odnos nakon čega ono u povjerenju dopušta kliničke postupke, pa i injiciranje lokalnog anestetika, s minimalnim stresom.
Priprema pacijenta premedikacijom
Svrha farmakološkog pristupa u pripremi djeteta za stomatološki zahvat je omogućiti davanje lokalne anestezije i pritom prevenirati razvoj straha od stomatološkog liječenja.
Premedikacija pacijenta može se provoditi oralno, intramuskularno, submukozno, rektalno te inhalacijski.
U oralnoj i rektalnoj premedikaciji najčešće se primjenjuje benzodiazepin. Indiciran je kod izrazito hiperaktivne djece koja imaju poteškoća u razvoju, odnosno kod djece sa sindromima, hendikepirane djece, konfuznih pacijenata i slično.
U današnje se vrijeme sve intenzivnije koristi metoda inhalacijske sedacije u svrhu uklanjanja straha i fobija te postizanja kooperativnosti pacijenata.
Primjenjuje se anestetička mješavina kisika (70-80%) i dušičnog oksidula (20-30%), a postiže se trostruki efekt – sedacija, analgezija i amnezija.
Međutim, zadovoljavajući analgetski učinak može se postići tek primjenom većih koncentracija dušičnog oksidula pa se inhalacijska metoda sedacije kombinira s nekom od metoda lokalne anestezije.
Vrijeme oporavka nakon sedacije u prosjeku iznosi oko 40 minuta ovisno o koncentraciji dušičnog oksidula.
Slika 4. Aparatura za inhalacijsku metodu anestezije
Istraživanja su zabilježila znatno smanjenje broja djece koja plaču i pružaju otpor pri stomatološkom zahvatu nakon primjene inhalacijske sedacije u odnosu na kontrolnu grupu koja je tretirana čistim kisikom.
Dušični oksidul održava razinu dentalnog straha kod djece mnogo nižom kroz duži vremenski period nakon samog zahvata.
Takav način kontrole ponašanja i boli u kliničkom radu s djecom relativno je siguran ukoliko je terapeut upoznat s indikacijama i kontraindikacijama te tehnikom provođenja inhalacijske sedacije i metoda lokalne anestezije.
Smatra se da bi ova metoda mogla postati jedna od najsigurnijih i najlakših u svladavanju dentalne tjeskobe u svakodnevnoj stomatološkoj praksi, kao i potencijalna zamjena za primjenu opće anestezije u dječjoj stomatologiji.
