Dental anatomy simulation, verzija 1.0 je program za pregled svih zubi
i korijenova trajne denticije u 3D formatu. Klikom na sliku ili ovdje, snimite i instalirajte program u svom računalu.
HUMANITARNA AKCIJA "KRILA"Dobri građani, lijepo je od Vas što ste odlučili pročitati ovaj
članak, te već na ovakav način izrazili podršku našoj djeci, koja se
bore sa teškim stanjem u kojem se nalaze. više>>
Upala je složena reakcija koja se razvija u vaskulariziranom vezivnom tkivu kao obrambeni odgovor organizma na različite egzogene ili endogene utjecaje koji mogu uzrokovati oštećenje stanice. Upalnim mehanizmom organizam se nastoji osloboditi uzroka staničnih oštećenja (npr.toksini,bakterije) te ukloniti posljedice istih. U upalnom odgovoru sudjeluju stanice vezivnog tkiva, intravaskularne stanice te ekstracelularni matriks.
S obzirom na jačinu iritacije, njeno trajanje i odgovor obrane, razvijaju se raličiti oblici upala:
-akutna upala
-kronična upala
AKUTNA UPALA
Akutna upala je neposredni i rani odgovor organizma na štetni agens. Povećanje krvnog protoka na mjestu upale, ekstravazacija proteina te njihovo nakupljanje u središtu procesa-tri su važne komponente akutne upale (9).
Polimorfonukleari prvi stižu na mjesto infekcije privučeni kemotaksijskim tvarima bakterija ili drugim medijatorima upale. Monociti napuštaju krvotok i postaju tkivni makrofagi (histiociti). Obje vrste stanica imaju citoplazmatske granule s lizosomskim enzimima i dobri su fagociti (1). Dakle, glavne značajke akutne upale su vaskularne promjene-edem, porast protoka krvi i dilatacija arteriola (praćene eksudacijom leukocita i njihovom migracijom do mjesta oštećenja) te fagocitoza.
KRONIČNA UPALA
Kronična upala može nastati kao proces koji se nadovezuje na akutnu upalu zbog nemogućnosti uklanjanja štetnog agensa, ili kao primarni proces. U tom su slučaju agensi često manje toksični od onih koji izazivaju akutnu upalu. Kronična upala karakterizirana je infiltracijom mononuklearnim stanicama koje uključuju makrofage, limfocite i plazma-stanice, razaranjem tkiva i fibrozom.
Makrofagi, osim fagocitoze, posjeduju i mogućnost da budu " aktivirani" nakon čega luče širok niz biološki aktivnih produkata (enzime, proteine plazme, citokine...) koji su važni posrednici tkivne destrukcije. Limfociti se aktiviraju preko kontakta s antigenom. Aktivirani limfociti proizvode limfokine- među kojima i γ-interferon- glavni stimulator monocita i makrofaga.
Plazma-stanice stvaraju protutijelo, usmjereno protiv perzistentnog antigena u području upale, ali i protiv izmijenjenih tkivnih komponenata.
Fibroza koja je česta značajka mnogih kroničnih upalnih bolesti, praćena proliferacijom fibroblasta i nakupljanjem obilnog ekstracelularnog matriksa, važan je uzrok gubitka funkcije organa.
