Stomportal ažurira bazu diplomskih radova stomatološkog fakulteta u Zagrebu. Dio baze možete vidjeti ovdje.
Zglobne veze
Vječito pitanje i dilema: Koja zglobna veza bi najbolje odgovarala za pojedinu situaciju i stanje u usnoj šupljini određenog pacijenta. Odrednice bilo kakvog planiranja su naravno suradnja zub.teh. i stomatologa.
Zub.teh. bez znanja o stanju paradontalnog aparata pojedinih zuba koji će biti uključeni kao nosaci protetskog nadomjestka, ne može planirati protetski rad samo na modelu jer su od gipsa svi zubi jednako čvrsti.
Kada smo sigurni u zube nosače koji su preostali možemo odrediti konstrukciju prema Klasama po Kenedyu:
Kenedy klasa I : Bilateralno produženo sedlo.
Kenedi klasa II: Unilateralno produženo sedlo.
Kenedi klasa III: Bilateralno umetntito edlo i naizmjence umetnuta sedla.
Kenedi klasa IV: Frontalno umetnuto sedlo.
Klase po Kenedyu nam pomžu da se dlučimo za rezilijentnu ili krutu zglobnu vezu.
Općenito: Zašto kruta zglobna veza i kada? Zasto rezilijentna zglobna veza i kada. Kruta zglobna veza npr. Presi line u pravilu bi se trebala upotrebljavati kod III i IV klase po Kenedyu, dakle kod uklještenog sedla.
Rezilijentne zglobne veze npr. Ceka Rewaks mogu se upotrebljavati kod I i II klase po Kenedyu, a mogu se upotrebljavati i kod nekih kombinacija klasa (npr. kombinacija II i IV klase) i nekih drugih podklasa.
Po nekim mojim iskustvima nije dobro upotrebljavati zgl. veze različitih načina frikcija jer u funkciji dolazi do otkapčanja zglobne veze na jednoj strani proteze ili do nervnomjernih pomaka proteze kako u vertikalnom tako i u horizontalnom smjeru. Rezilijentne zglobne veze od firme Ceka su Ceka Rewaks koji se može upotrebljavati intra i ekstrakoronarno. Kod ekstrakoronarne upotrebe se pokazao dobro jer već na prvom zubu u protezi ima rezilijenciju do 0,3 mm kolika je debljina rezilijentnog prstena, dok na dužini krila proteze od 3-4 cm kod lateralno produženih sedla rezilijencija može biti i do 0,6-0,7 mm. Što je veoma važno jer kada dođe do slijeganja proteze uslijed rezilijencije gingive zgl. veza to dopušta i dolazi opet do podupiranja baznog djela proteze na trigonomu retromolare ili tuberu maxille gdje je rezilijencija najmanja. Krute veze to ne dopuštaju (slijeganje)pa često dolazi do oštećenja krune ili preopterećenja zuba nosača. Razne vrste zgl. veza zahtjevaju i razne načine frezanja naslona na krunama nosačima, preko kojih se vrši aksijalni (ne centralno aksijalni) prijenos sila na paradoncij u funkciji žvakanja. Tako kod rezilijentnih zgl. veza frezno mjesto mora biti tako frezano da se ne poništi rezilijentnost zgl. veze. Recimo da frez treba biti jednostavni naslon bez frikcijskog učinka ( nagib frezanja veći od 2 stupnja), bez interlok šine, a dovoljno širok da može sile žvakanja prenijeti aksijalno na paradont i da se uklopi uz zub kao integralni dio. Ceka Rewaks se dobro pokazao i kao intrakoronarna zgl. veza jer ne opterećuje paradont korijena u funkciji proteze nego služi kao stabilizaator i frikcioni element proteze. Postoji i tkz. kugličasta zgl. veza preci klix koja je uslovno rečeno modificirana kugličasta veza po Dalbou ali je bolja jer poput Ceka Rewaksa oslobađa marginalnu gingivu zuba nosača koju premošćuje uz pomoć ručice koja postoji u izvedbi pod tri različita kuta. Može se koristiti intra i ekstrakoronarno. Kugličaste veze su jeftinije od Ceka Rewaksa, ali trebaju više mjesta, opterećuju zub nosač preko frikcionog djela u funkciji žvakanja, imaju frikciju koja se samo relativno može dozirati, a rezilijencija se kao i kod svih ostalih kugličastih veza postiže rotacijom frikcione "plastike"oko osi sfere kuglice. Frezno mjesto i ovdje mora biti tako da ne sprečava rotaciju nego treba prenositi sile žvakanja aksijalno na korijene zuba nosača i stabilizirati protezu u horizontalnom smjeru. Od rezilijentnih zgl. veza često se radi ASC-52. Zbog svoje velike rezilijentnosti može se koristiti kod klase I i II po Kenedyu. Njegova mana je što nema omeđenu rezilijenciju u horizontalnom smjeru i u smjeru od bazalnog prema griznoj plohi pa je teško uskladiti vrstu freza sa torn vezom. Frez bi sa jedne strane trebao popustati da ne poništi rezilijentnost veze s druge strane bi trebao sprečavati da se proteza u funkciji ne odiže kod Ijepljive hrane, a isto tako bi trebao stabilizirati protezu u horizontalnom smjeru. Te tri funkcije su u totalnoj koliziji i barem jedna se mora eliminirati, a onda dolazi do problema. Proteza se ili odiže ili nema rezilijentnosti (ako frezemo interlok sinu) ili nema dovoljnu horizontalnu stabilizaciju. Na tržištu postoji jos niz drugih rezilijentnih zgl. veza, ali je premalo mjesta za opis svih koje poznam, a veliki dio se vrlo rijetko koristi pa nekakovo taksativno nabrajanje nema smisla,možda nekom drugom prigodom. Od krutih zgl. veza jedna od onih koja se dosta često koristi je tkz. Presi line(Presi vertix) i jedna od cjenovno najpovoljnijih. Najčešća greška je što se zbog povoljne cijene koristi bez ikakovih kriterija, dakle na sve slučajeve bez obzira dali situacija u ustima npr. radi obostrano slobodnog sedla zahtjeva nekakvu rezilijentnu zgl. vezu. Iako se zna da je to kruta zgl. veza koja "nema' rezilijencije i koja zahtjeva kruti frez sa tkz. interlok šinom, te na taj nacin ne "dobijemo" parcijalnu protezu nego uslovno rečeno "mobilni most" sa obostrano objesenim privjesnim članovima (i to 2-3 člana obostrano) i to distalno, u onom momentu kada dođe do resorpcije kosti. Na pitanje da li je pametno na mostu dodati distalno 2 ili 3 privjesna člana "svi" će reći da se to kosi sa pravilima koje smo učili i to ne niti jedan član distalno a kamoli 2 ili 3 člana. No kod proteza ne razmišljamo na taj način i kada dođe do resorpcije grebena time i slijeganja proteze, a pacijent ne dođe na "redovnu" kontrolu svakih 5-6 mjeseci i po potrebi podlaganja, često dolazi do problema, u smislu pucanja naslona, djela krune zuba ili pucanja korjena zuba nosača kada su sile žvakanja naročito jake. Slijeganje proteze ovisi i o tome koliki je broj i razmještaj preostalih zuba, veličine baze proteze kod gornjih čeljusti, jačine žvačnih sila i nekih individualnih faktora na koje ne možemo utjecati. I kod krutih zgl. veza kao i kod rezilijentnih postoji cijeli niz zgl. veza od više proizvođača. Karakteristično je da se veoma mnogo kopira, a obično preciznost, vrsta materijala i cijena određuje anker koji se najviše koristi. Od ostalih zgl. veza koje se koriste su zgl. veze sa kojima riješavamo konstrukcije kod slučajeva jednostrane bezube čeljusti Kenedy klasa II. Najpoznatiji kod nas su Degudentova-Deguswing zgl. veza i MK-1 zgl.veza. Kod rješavanja konstrukcija Kenedy klase II uz pomoć Deguswing zgl. veze potrebno je obrusiti krajnja dva zuba i napraviti krune u bloku na njih, na koje se nadljeva zgl. veza, a na njega se nadograđuju dva zuba ("jedostranim pokretnim mostom") na kraj preostalog zubnog niza. Ova zgl. veza omogućava rezilijenciju, spriječava horizontalne pomake i vrši fiikciju dodanog "pokretnog" mosta. Konstrukcija može biti bilateralno. MK-1 iako nešto kompliciraniji ima vrlo slične funkcije i razloge ugradnje, no o pojedinostima oba drugi puta. Nadam se da sam ovim napisom koliko toliko zainteresirao čitatelje i mozda dao odgovor na poneko pitanje iz svakodnevne prakse, sto bi me jako razveselilo.
Danas se za izbjeljivanje zuba koriste razne paste i otopine. Kemijska sredstva otapaju površni sloj cakline i/ili oksidiraju zubnu supstancu. Za izbjeljivanje najčešće se koriste oksidirajući spojevi koji oslobađaju kisikove ione u caklinu i dentin.
Takav tretman obavezno uključuje zaštitu nekim od preparata fluora. U određenom broju slučajeva pacijenti osjećaju bol ...
Vječito pitanje i dilema: Koja zglobna veza bi najbolje odgovarala za pojedinu situaciju i stanje u usnoj šupljini određenog pacijenta. Odrednice bilo kakvog planiranja su naravno suradnja zub.teh. i stomatologa. 
Danas se za izbjeljivanje zuba koriste razne paste i otopine. 
