Parodontna bolest je povezana s razvojem očigledne nefropatije i posljednjeg stadija bubrežne bolesti u pacijenata s dijabetesom tipa 2, dokazuju rezultati studije objavljeni u prošlomjesečnom broju časopisa Diabetes Care. Liječnici s National Institutes of Health, Phoenix, Arizona, obradili su 529 pacijenata s dijabetesom tipa 2, starih 25 ili više godina i koji su barem jednom bili na pregledu kod parodontologa. U početku, sudionicima je izmjerena prosječna glomerularna filtracija od najmanje 60 mL/min i nisu imali makroalbuminuriju (urinarni omjeralbumina i kreatinina je bio najmanje 300 mg/g). Broj zubi i stanje alveolarne kosti je bilo korišteno za klasifikaciju parodontitisa kao nema/blagi, umjereni, uznapredovali i bezubi. Pacijenti su praćeni 22 godine tijekom kojih su razvili makroalbuminuriju ili posljednji stadij bubrežne bolesti (ESRD), što je vodilo transplantaciji bubrega ili smrti povezanoj s dijabetičkom nefropatijom. Od 529 sudionika studije, 107 (20%) nije imalo ili su imali blagi parodontitis, 200 (38%) su imali umjereni parodontitis, 117 (22%) su imali uznapredovali parodontitis, a 105 (20%) su na kraju bili bezubi. Ukupno 193 pacijenata su razvili makroalbuminuriju tijekom prosječnog perioda od 9.4 godine. Nakon prosječno 14.9 godina, 68% ih je imalo posljednji stadij bubrežne bolesti (ESRD). Umjereni, uznapredovali parodontitis i bezubost sa sigurnošću predviđaju razvoj makroalbuminurije.  Predloženi mehanizam utjecaja parodontitisa na bubrežnu bolest je sistemna upala. Oboje, i parodontitis i bubrežna bolest su povezani s upalnim markerima kao što su C-reaktivni protein, a kronična upala niskog intenziteta povezana s parodontitisom može voditi endotelijalnoj disfunkciji, koja igra važnu ulogu u patogenezi bolesti bubrega.