Dentinski adhezivi se koriste za izradu kompozitnih ispuna, ali i ostalih restorativnih materijala, kao što su metal, keramika, kompozitni i keramički inleji. Koriste se i za reparaciju frakturiranih zubi, fiksiranje keramičkih kruna i ljuski, fiksiranje kolčića, prekrivanje pulpe, prevenciju postoperativne boli, i kao sredstvo za desenzibilizaciju dentina. Ovo zadnje je vremenski ograničenog djelovanja jer pacijent nakon nekog vremena četkanjem ukloni adheziv s površine ogoljelog dentina, pa se on mora ponovno nanositi.Glavna funkcija dentinskih adheziva je povezati dva materijala različitih osobina - hidrofobni ispun sa vlažnim dentinom. Adhezivi s ispunom ostvaruju kemijsku, a sa zubnim tkivom mikromehaničku, a neki i kemijsku svezu. Mikromehanička sveza se različito ostvaruje u caklini i dentinu, i zato im je različit klinički pristup i predtretman. Kod cakline se jetkanjem i demineralizacijom stvaraju pore u koje prodire smola adheziva i stvara zupce, te ostvaruje jaku i čvrstu svezu. Postoje dva tipa uklještenja smole: makro-zupci na periferiji prizme, tj. u demineraliziranim interprizmatskim prostorima, i mikro-zupci kao polimerizirana smola unutar jetkanih pora u srži svake prizme.Vezanje adheziva na dentin je veći problem. Caklina sadrži 1 – 2 % organske tvari i 3 % vode, a dentin 21 % organske tvari i 12 % vode. Osim toga, kod dentina se sveza postiže i stvaranjem hibridnog sloja. Njega čine polimerizirana smola, smolom obavijena kolagena vlakna i kristalići hidroksilapatita zarobljeni u smoli. Znači, kod dentina moramo paziti na vlažnost i organsku tvar, tj. kolagena vlakanca koja čine hibridni sloj. Moramo biti pažljivi sa predtretmanom dentina( kondicioniranje/jetkanje ) ali i sa isušivanjem. Ukoliko previše isušimo dentin, čupava kolagena mreže će kolabirati i monomer neće moći prodrijeti oko tih kolagenih vlakana. Imat ćemo nedostatnu svezu. Ukoliko ostavimo prevlažan dentin, molekule otapala primera neće moći ¨prokrčiti put¨ molekulama monomera jer će ih spriječiti prevelika količina vode oko kolagenih vlakana. Zbog toga moramo postići ravnotežu - paziti da kolagena vlakna ne kolabiraju zbog isušenosti, a opet paziti da ne bude prevlažno. Tako primer i adheziv mogu prodrijeti u kolagenu mrežu. To ćemo postići tako da pazimo koje nam je otapalo u primeru, i pridržavamo se uvjeta koje to otapalo zahtijeva u smislu vlažnosti dentina.

 Slika 6. Prikaz rubne pukotine između ispuna i zuba, te invazije bakterija.

( Preuzeto iz NAKABAYASHI N. Hibridization of dental hard tissues.

Quintessence Publishing Co, 1998 : 83. ) 

Adhezija

Adhezija je spajanje različitih materijala privlačenjem atoma ili molekula. Za dobru adheziju adheziva na adherend  bitno je i svojstvo samog adheziva. On treba moći što više vlažiti površinu adherenda. Za to površina adherenda treba biti čista. Moramo ukloniti zaostatni sloj. Zaostatni sloj je sloj od čestica anorganskog tkiva, organskih sastojaka, pulpnog tkiva, odontoblastičnih nastavaka, krvnih stanica, vode i mjehurića zraka, debljine 1 – 2 mokrometara. Adheziv treba imati nisku viskoznost, a adheziv i adherend trebaju biti usklađeni u svojstvima koja se tiču slobodne energije površine mjera kohezijskih sila ) i međupovršinske energije ( pojavljuje se kada u dodir dođu krutina i tekućina ). Mjera usklađenosti tih svojstava je sigma- kut, koji čini tangenta na površinu kapi tekućine sa glatkom površinom krutine. Što je taj kut manji, svojstva su usklađenija i bolje je vlaženje krutine tj. adhezijska sposobnost adheziva. 

Intertubulusna i intratubulusna prodornost smole

Veza smole na dentin se ostvaruje ulaženjem smole u dentinske tubuluse, stvaranjem smolastih produljaka i obavijanjem kolagenih vlakana smolom, tj. ulaženjem smole u demineraliziranu kolagenu mrežu intertubulusnog dentina. Koji će tip vezanja prevladavati ovisi o vrsti izloženog dentina. Budući da dentin bliže pulpi sadrži više tubulusa po jedinici površine, 65 000/ kvadratnom milimetru, naspram dentina bližeg CDS- u koji sadrži 1 500 tubulusa / kvadratnom milimetru, bliže pulpi će prevladavati sveza na principu smolastih produljaka, tj. intratubulusna prodornost smole. Kod dentina bližeg CDS- u će prevladavati veza na principu hibridnog sloja, tj. smole oko kolagenih vlakana demineraliziranog intertubulusnog dentina. Takvo prodiranje smole možemo označiti kao intertubulusnu prodornost smole. Smolasti produljci koji ulaze u stijenku tubulusa i oblažu je, blokiraju osjetljivost dentina jer zatvaraju tubuluse, i pojačavaju retenciju smole. Intratubulusna prodornost smole povezana je i sa dentinskim fluidom u tubulusu i s česticama minerala u tubulusima sklerotičnog dentina. Intertubulusna prodornost smole ovisit će o jačini demineralizacije dentina, tj dubini izloženosti kolagene mreže, kao i o njenoj vlažnosti te (ne)kolabiranosti.

Slika 7. Prikaz intertubularne i intratubularne propusnosti smole u dentinu.

( Preuzeto iz NAKABAYASHI N. Hibridization of dental hard tissues.

Quintessence Publishing Co, 1998 : 26. )

Snaga sveze dentinskih adheziva i zuba

  Ako sačuvamo zaostatni sloj, snaga sveze ispuna i dentina je !0 MPa. Ako zaostatni sloj odstranimo snaga je 18- 20 MPa, a ako jetkamo dentin 32 MPa. Za prevladavanje stresa polimerizacijske kontrakcije snaga sveze treba iznositi barem 17- 20 MPa. Tada nam sveza ispuna, adheziva i zubnog tkiva može djelovati kao ¨elastični odbojnik¨ i prevenirati nastanak rubne pukotine pri dimenzijskim promjenama ispuna.

Direktno prekrivanje pulpe dentinskim adhezivima 

Caklinsko dentinski adhezivni sustavi danas se upotrebljavaju i kao materijal izbora za direktno prekrivanje pulpe, zbog svog optimalnog pečaćenja rubova kaviteta i onemogućavanja bakterijsko- kemijske iritacije pulpe. Ovo vrijedi pod uvjetom da je postupak izveden pravilno, jer su istraživanja pokazala oprečne rezultate korištenjem adheziva za direktno prekrivanje pulpe, a smatra se da su uzrok takvih rezultata pogreške u radu s adhezivima. Osim toga, pri korištenju dentinskih adheziva za direktno prekrivanje pulpe treba biti oprezan jer su neki sastojci adheziva, kao što su HEMA i TEGDMA pokazali citotoksičnost za humane stanice. HEMA je pokazala citotoksičnost za humane odontoblaste, a TEGDMA za humane fibroblaste. Zbog toga je potrebno još istraživanja o kliničkoj uspješnosti direktnog prekrivanja pulpe dentinskim adhezivima , s obzirom na kvalitetu izgradnje tercijarnog dentina i neuzrokovanje pulpitisa.

Slika 8 a, b, c i d. Prikaz dentina nakon jetkanja, nanošenja primera, difuzije smole i polimerizacije zubaca smole. ( Preuzeto iz ROULET J F. Advances in Operative

Dentistry. Quintessence Publishing Co, 2001 : 30 i 31. )

Isječak diplomskog rada: Kristina Azinović