Dentinski adhezivi su umjetni sustavi stvoreni za rješavanje problema povezivanja hidrofobnog ispuna s vlažnim dentinom. Sastoje se od tri glavna elementa:

        1. Jetkajuća ili kondicionirajuća otopina

        2. Primer

        3. Adheziv ili bond

Jetkajuća otopina je ona koja potpuno uklanja zaostatni sloj, otvara dentinske tubuluse i demineralizira dentin do određene dubine ( 2 – 5 mikrometara ) U ovu svrhu koristimo razrijeđene otopine ortofosforne kiseline, najbolje 37 % (u periodu od 15- 30 sekundi) , limunske kiseline i dušične kiseline. Kondicionirajuća otopina je ona koja uklanja zaostatni sloj, ali ne otvara dentinske tubuluse i ne demineralizira dentin, tj. blaža je od jetkajuće. Ona proširuje dentinske tubuluse, a dio anorganske tvari ostaje sačuvan. Za ovu svrhu se koristi EDTA  u koncentraciji 0,5 -5 % , poliakrilna kiselina u koncentraciji 10 % ( u periodu od 10 sekundi ) i polimaleična kiselina.

 Primer

  Primer je amfifilna smjesa monomera. Posjeduje i hidrofilna i hidrofobna svojstva, što je važno za premostiti razlike hidrofobnog ispuna i vlažnog dentina, i spojiti ta dva elementa u jedinstvenu cjelinu. Smjesa monomera uvijek je u određenom otapalu koje joj olakšava prodor u kolagensku mrežu. Otapalo može biti aceton, alkohol etanol, voda ili njihova kombinacija (2). Svaki od tih otapala zahtijeva dentin određene vlažnosti / suhoće prije nanošenja, sukladno karakteristikama otapala. Prikaz demineralizirane kolagene mreže s površinskom zonom kolabiranih vlakana ( Preuzeto iz NAKABAYASHI N. Hibridization of dental hard tissues.

Quintessence Publishing Co, 1998 : 41. )

Nakon jetkanja i ispiranja vodom oko 70 % volumena demineraliziranog dentina ( oko 50 % intertubulusnog dentina ) okupirano je vodom u zamjenu za minerale uklonjene jetkanjem. Ta voda održava kolagenu mrežu napetom. Ako je dentin presušen, voda koja pridržava kolagenu mrežu hlapi i mreža kolabira. To snižava permeabilnost intertubulusnog dentina za adheziv. Uzrok kolapsa je dehidracija zrakom. To povećava modul elastičnosti kolagena. Ako kolagen nije ponovno ovlažen vodom i ako nanesemo primer bez vode kao otapala, kolagena mreža ne može reekspandirati i ostaje stisnuta, kolabirana. Zato je vrlo mala infiltracija smole. Zbog toga su za suhi dentin dobri primeri koji u sebi sadrže vodu kao otapalo, s tim da te vode treba biti u dovoljnom postotku, da može plastificirati i reekspandirati kolabirani kolagen. Ne smije je biti premalo, ali ni previše, jer bi prevelika količina vode razrijedila koncentraciju monomera i spriječila njegovu pravilnu penetraciju. Zbog toga je sigurnije koristiti primjere s acetonom kao otapalom. Oni se nanose na vlažan dentin. Kolagena mreža je u ekspandiranom stanju a aceton nakon nanošenja ulazi u kolagenu mrežu, istiskujući dio vode. S njim se događa i penetracija monomera. Nakon toga aceton i voda hlape, a monomer ostaje oko kolagenih vlakana.

Etanol kao otapalo u primeru bolje isparava od vode, a manje je osjetljiv na tehnike nanošenja od acetona jer je hidrofilniji od njega. Primeri s etanolom nisu osjetljivi na stupanj vlažnosti dentina, i pokazali su veliku snagu svezivanja, smanjenu postoperativnu osjetljivost i zadovoljavajuće karakteristike s jednim nanesenim slojem.

Mogući sastav primera je:

1. Monomer HEMA

    Povećava snagu i stabilnost sveze za dentin. Snizuje viskoznost smole,  penetrira u zaostali sloj, stvara mikromehaničku i kemijsku svezu s dentinom. Omogućuje da se kristali hidroksilapatita zarobe u dentinu. Budući je hidrofilna, lako difundira u vlažna kolagena vlakna a nakon polimerizacije je čvrsto svezana sa zubnim tkivom. Dodaje se spojnoj smoli u količini 30- 50 %.

2. TEGDMA

      Zajednička sastavnica spojne smole i kompozitne smole. Reducira viskoznost.

     Udio u spojnoj smoli je 30- 50 % , a u kompozitnoj smoli 15- 25 %

Slika 2. Prikaz zubaca adhezivne smole u demineraliziranom dentinu. ( Preuzeto iz NAKABAYASHI N. Hibridization of dental hard tissues. Quintessence Publishing Co, 1998 : 45. )

3. Metakrilat fosfati

   Otapaju hidroksilapatit.

4. Maleinati

   Otapaju hidroksilapatit.

5. Maleična kiselina

   Otapa zaostatni sloj.

6. Glutaraldehid

    Stabilizira kolagenu mrežu. Učvršćuje ju fiksiranjem bjelančevina. Ima antibakterijski učinak. Djeluje antibakterijski na S. mutans, L. salivarius i A. viscosus. Inducira polimerizaciju HEME i povećava permeabilnost dentina.

7. Otapalo

     Može biti aceton, alkohol, voda ili njihova kombinacija.

8. Poliakrilna kiselina

        Primeri se mogu dijeliti i po svom djelovanju: 

   a) Primeri koji prožimaju zaostatni sloj

   b) Samojetkajući primeri

      Njima je dodana jetkajuća tvar koja demineralizira dentin i preoblikuje zaostatni  Sloj.To mogu biti fosfatni ili polikarboksilni monomeri i kiseline: 

HEMA- fosfat, metakrilatna polialkeloična kiselina, maleična kiselina ( u koncentraciji 0,8- 4 % ) i itakonična kiselina. Zaostatni sloj se samo djelomično otapa i ugrađuje u hibridni sloj. Hibridni sloj je kod ovakve tehnike tanji nego kod tehnike totalnog jetkanja jer tvari u samojetkajućim adhezivima, npr. maleična kiselina, ne demineraliziraju dentin dovoljno duboko, što ograničava penetraciju monomera. Smolasti zupci ( resin tags ) su kraći, i veća je vjerojatnost da će biti izvučeni iz dentinskih tubulusa prilikom polimerizacijske kontrakcije. Kako kolagena vlakna u ovom slučaju nisu potpuno ogoljela, preostali hidroksilapatit može služiti kao receptor za kemijsku svezu fosfatnih ili karboksilnih skupina s funkcijskim monomerima. Hibridni sloj je tanji, ali je i jednoličan. Pitanje je koliko je samo debljina hibridnog sloja presudna za uspjeh sveze.

Slika 3. Prikaz zubaca smole i njihovih lateralnih grana. ( Preuzeto iz NAKABAYASHI N. Hibridization of dental hard tissues. Quintessence Publishing

Co, 1998 : 33. )

 Adheziv ili bond

 Smola koja povezuje dentin ili caklinu s kompozitnim ispunom. Mora biti što nižeg viskoziteta i imati izraženo svojstvo vlaženja, tako da može prodrijeti u mikropukotine nastale demineralizacijom cakline ili dentina, ili u dentinske tubuluse.

Mogući sastojci adheziva su:

1. BIS- GMA

2. UDMA

3. TEGDMA

 Smanjuje viskozitet smole.

HEMA

  Poboljšava svezivanje.

5. Anorgansko punilo

   To je nano- punilo. Povećava debljinu hibridnog sloja koji time dobiva tresapsorbirajući potencijal na učinak polimerizacijske kontrakcije kompozita. Osim toga, zbog povećane debljine hibridnog sloja sprečava se inhibirajući učinak atmosferskog kisika na radikalsku polimerizaciju koji se događa ukoliko je sloj adheziva tanji od 10- 20 mikrometara.

6. Inicijatori

7. Stabilizatori

Osim ovih sastavnih dijelova, dentinski adhezivi mogu imati i neke dodatne

komponente za poboljšanje svojstava, kao npr. MDPB koji djeluje

baktericidno u nekim novijim generacijam,a samojetkajućih adheziva, budući

se kod njih ne uklanje zaostatni sloj, već, skupa s potencijalnim bakterijama,

ostaje ugrađen u hibridni sloj.

Isječak diplomskog rada: Kristina Azinović