Reakcije preosjetljivosti na lokalne anestetike pripadaju anafilaktičkom tipu reakcija (1. tip reakcije preosjetljivosti). Te su reakcije posredovane IgE antitijelima. Da bi došlo do razvoja te reakcije, organizam mora biti senzibiliziran, što znači da već prije mora doći u kontakt s alergenom koji potiče produkciju IgE antijela. Nakon ponovnog unosa alergena, on se veže na IgE, koji se potom veže na receptore na staničnoj membrani mastocita i bazofila. Time se otvaraju kanalići za kalcij u membrani, kroz koje ulaze ioni kalcija u stanicu. Oni pokreću proces degranulacije i oslobađanja histamina i ostalih posrednika upalne reakcije. Glavna djelovanja tih posrednika su povećanje žilne permeabilnosti s posljedičnim nastankom edema, kontrakcija glatkog mišićja, kemotaksija i aktiviranje stanica koje sudjeluju u upali te promjena veličine oslobađanja i aktivnosti posrednika upale.
Reakcije preosjetljivosti na lokalne anestetike relativno su rijetke i čine oko 1% svih neželjenih reakcija organizma na primijenjeni anestetik. Češće se razvijaju na esterski nego li na amidski tip lokalnih anestetika. Između te dvije vrste anestetika ne postoji križna preosjetljivost.
Reakcije preosjetljivosti na lokalne anestetike mogu se manifestirati blagim promjenama u tijeku 48 sati od unosa alergena ili težom kliničkom slikom u obliku anafilaktičkoga šoka nekoliko sekundi do 15 minuta od unosa alergena.
Lokalne reakcije preosjetljivosti
Lokalne reakcije preosjetljivosti čine blaži tip alergijskih reakcija na lokalne anestetike. Klinički se očituju u obliku kontaktnog dermatitisa, urtikarije i angioneurotskoga edema (Quinckeov edem). Promjene najčešće nastaju neposredno nakon primjene anestetika, a mogu i par sati kasnije. Na mjestu uboda javljaju se eritem, urtike, makulopapulozni osip i svrbež. Promjene se mogu javiti i na koži. Moguć je i razvoj angioedema farinksa i larinksa što može urokovati gušenje pacijenta.
Terapija se sastoji u primjeni antihistaminika per os (npr. kloropiramin, «Synopen»), a kod težih oblika intavenski.
