Toksične reakcije čine više od 90 % reakcija na lokalne anestetike. Nastaju kada koncentracija u tkivu premaši njegovu terapijsku širinu.
Čimbenici koji utječu na razvoj toksične reakcije
Na razvoj toksičnih reakcija utječu 2 vrste čimbenika: čimbenici vezani za samog pacijenta i čimbenici vezani za anestetik i regiju u koju je primijenjen.
a) Čimbenici vezani za pacijenta:
• Dob pacijenta. Iako do predoziranosti lokalnim anesteticima može doći u bilo kojoj životnoj dobi, ipak se ona češće javlja u starijih osoba kod kojih je smanjena funkcija apsorpcije, metabolizma i sekrecije. Time dolazi do povećanja poluvremena eliminacije lokalnog anestetika, njegove koncentracije u krvi i rizika od predoziranja.
• Težina pacijenta. Pacijenti s većom tjelesnom težinom mogu tolerirati veće doze lokalnog anestetika prije nego dođe do predoziranja te su toksične reakcije kao posljedica predoziranja znatno češće u osoba manje tjelesne težine.
• Primjena drugih lijekova. Pojedini lijekovi usporavaju biotransformaciju amidnih lokalnih anestetika u jetri zbog smanjenja portalnog protjecanja. Tako djeluju cimetidin (Altramet, Belomet), blokator histaminskih receprota, i propanolol (Pronol, Inderal), blokator beta-adrenergičnih receptora. Stoga kod pacijenata koji primaju te lijekove, dozu lokalnog anestetika treba smanjiti. Drugi pak lijekovi mogu imati sinergističko djelovanje s lokalnim anesteticima. Tako primjerice djeluju depresori središnjeg živčanog sustava (hipnotici, neuroleptici, anksiolitici, alkohol, opoidni analgetici, antihistaminici) i mogu uzrokovati depresiju kardiorespiracijskih centara te ugroziti bolesnikov život. Lokalni anestetici imaju i neuromuskularno blokirajuću aktivnost pa udruženi sa sukcinilkolinom, koji je također neuromuskuklarni blokator, mogu uzrokovati klijenut dišnoga mišićja. Amidni lokalni anestetik bupivakain može s blokatorom kalcijevih kanalića i antiaritmikom verapamilom uzrokovati bradikardiju i hipotenziju. Esterski loaklni anestetik prokain, koji se biotransformira u para-aminobezojevu kiselinu, može smanjiti terapijski učinak sulfonamida kojih je antibakterijsko djelovanje komepetitivni antagonizam s para-aminobenzojevom kiselinom.
• Postojeća bolest. Pojedine bolesti mogu utjecati na biotransformaciju lokalnog anestetika u inaktivne produkte. Tako jetrena i bubrežna disfunkcija smanjuju razgradnju i izlučivanje lokalnog anestetika čime se povećava njegova koncentracija u krvi. Mitralna insuficijencija i stenoza smanjuju protok krvi kroz jetru čime se povećava njegova količina u krvi.
• Genetski čimbenici. Genetske deficijencije mogu promijeniti odgovor pacijenta na lokalne anestetike. Tipičan primjer je nedostatak pseudokolinesteraze, enzima koji se sintetizira u jetri, cirkulira krvlju i odgovoran je za razgradnju esterskih lokalnih anestetika. Nedostatak tog enzima može biti kvalitativnI i kvantitativni, a povećava poluvrijeme eliminacije lokalnih anestetika i njihovu koncentraciju u krvi.
• Mentalni status. Pacijentov mentalni status utječe na konačni efekt djelovanja lijeka. Anksiozan pacijent slabije reagira na stimulanse pa će trebati veću dozu lokalnog anestetika.
Čimbenici vezani za pacijenta
Čimbenici vezani za sam anestetik i regiju u koju je primijenjen
dob, tjelesna težina, primjena drugih
lijekova, postojeća bolest, genetski čimbenici, mentalni status
vazoaktivnost, koncentracija lokalnog anestetika, način primjene (intravaskularno injiciranje), prokrvljenost područja u koje se uštrcava lokalni anestetik, izbor lokalnog anestetika
Tablica prikazuje predisponirajući čimbenike za razvoj toksičnih reakcija
