Medicinska anamneza: od sistemskih bolesti ne boluje niti uzima
kakvu trajnu medikaciju, alergija na pelud, nepušač.
Stomatološka anamneza:
Ekstraoralno nalaz uredan. Pacijentica ima konzervativno
saniranu usnu šupljinu s nesavršenostima – odstojeći rubovi ispuna. Pacijentica
navodi traumu u djetinjstvu, oko 12. godine. Pad je bio na gornje incizive, te
se sjeća da su zubi bili jako pomični. Ekstrahirani zubi 35 i 37.
Parodontološka anamneza:
Pacijentica dolazi radi pomičnosti gornjih centralnih
inciziva koja se pojačava unatrag godinu dana. Navodi traumu u djetinjstvu, no
otad je sve bilo relativno mirno.
Parodontni status:
Radi se o kroničnom parodontitisu srednje uznapredovale faze.
Gingiva je crvene boje, čvrste i fibrotične konzistencije. Prisutan je
gingivitis, ima dosta plaka pogotovo u interdentalnim područjima. Nalazimo
supragingivni i subgingivni kamenac. Produbljenjem gingivnog sulkusa i apikalnom migracijom
spojnog epitela, formirani su parodontni džepovi. Zbog nestanka kosti prisutna
je i retrakcija gingive na gotovo svim zubima. Povećana pomičnost zuba 11 i 21 s povećanom širinom
parodontnog ligamenta praćena je i reduciranom visinom alveolarne kosti. Osim
traume u djetinjstvu, ti su zubi izloženi i ekscesivnim horizontalnim silama
(okluzijska trauma), te je došlo do hipermobilnosti gornjih inciziva (pomičnost
3. stupnja). Povećana pomičnost zuba ometa žvakanje i pacijentici izaziva
nelagodu.
Rendgenološka analiza
Na ortopantomogramskoj snimci vidljiv je uglavnom
horizontalni gubitak alveolarne kosti. Područje furkacija na donjim molarima je
radiolucentno, što znači da je došlo do gubitka interradikularne kosti. Na RTG
snimci zuba 11 i 21 lamina dura se ne može pratiti, a dezmodontni prostor je
jako proširen, zbog čega i postoji pomičnost 3. stupnja. Analizom
su još uočeni i odstojeći ispuni, endodontski liječeni zubi, te subgingivni
kamenac na gornjim premolarima i molarima.
Liječenje:
Pacijentici su dane upute o oralnoj higijeni (modificirana
Bass tehnika uz korištenje interdentalne četkice). Poliranjem i odstranjivanjem
odstojećih ispuna koji su predstavljali predilekcijsko mjesto za stvaranje parodontnih
džepova omogućeno je održavanje adekvatne oralne higijene. Zbog preranog kontakta gornjih inciziva izvršen je postupak
brušenja oralnih ploha gornjih sjekutića. Zatim je slijedila inicijalna
terapija I. i II. Budući da je pacijenticu smetala povećana pomičnost, učinjena
je imobilizacija zuba, pri čemu smo dobili fiksnu jedinicu splint. Splint je naprava konstruirana za stabiliziranje mobilnih
zuba, a u ovom slučaju izveli smo je Ribbond trakom. Parodontni splint obuhvatio je zube od 13 do 22. Prilikom
izvođenja imobilizacije vodilo se računa o okluziji.
Reevaluacija:
je
provedena nakon 6 mjeseci te su ponovljene RTG snimke zuba 11, 21. Sondiranjem
je uočeno znatno smanjenje dubine parodontnih džepova (zubi 11, 21 s
vrijednostima od 3mm) i krvarenje pri sondiranju (BOP), samo na molarima. RTG snimka pokazuje suženje
parodontne pukotine i kvalitativno poboljšanje kosti u interdentalnom području
između zuba 11 i 21.
Slijedila je remotivacija pacijentice, te je uz mehaničku
oralnu higijenu dodana i kemijska kontrola plaka tekućinom klorheksidina
(Corsodyl 2x dnevno kroz 14 dana). Pacijentica je uključena u redoviti recall
svakih 6 mjeseci.
Slika 1. Facijalni izgled gornjih zuba nakon završene
inicijalne faze terapije.
Slika 2. Izgled palatinalnih ploha gornjih inciziva prije
postave Ribbond trake.
