Pomičnost zuba može se razmatrati u vezi s okluzijskom ili dentalnom traumom. Međutim, ona također može biti rezultat redukcije visine alveolarne kosti s angularnim koštanim defektom ili bez njega koji je nastao zbog parodontne bolesti povezane plakom (1). Budući da parodontitisi dovode do povećane pomičnosti zuba, reći ćemo o njima nekoliko činjenica.  

 Parodontitis

Parodontitis je upalni proces koji zahvaća gingivu, periodontalni ligament, cement i alveolarnu kost. Upalne promjene parodonta rezultat su reakcije organizma na lokalne iritacije mikroorganizama koji stvaraju zubni plak. Upala ostaje ograničena na područje gingive kroz neko vrijeme. Napredovanjem bolesti gingivitis prelazi u destruktivnu parodontnu bolest, odnosno parodontitis, koji zahvaća i dublja parodontna tkiva (2). S obzirom na opseg zahvaćenih mjesta razlikujemo lokalizirani oblik (najviše 30% zahvaćenosti) i generalizirani oblik (više od 30% zahvaćenih mjesta). Epidemiološka ispitivanja pokazuju da se uglavnom pojavljuje lokalizirani oblik koji zahvaća molare i frontalne zube. Brzina progresije bolesti različita je, ali se kod svih oblika bolesti nalazi upala gingive, destrukcija parodontnog ligamenta, resorpcija kosti i nastanak parodontnih džepova. Zubi s vremenom postaju sve više pomični i ispadaju. S obzirom na kliničku sliku, doba u kojem se javljaju i brzinu napredovanja parodontitise dijelimo u 4 kategorije :

b)      Parodontitis koji nastaje u ranoj životnij dobi – agresivni parodontitis

c)      Parodontitisi koji nastaju kod sistemskih bolesti

d)     Nekrotizirajući oblici parodontitisa  

Dijagnostika parodontnih bolesti temelji se na kliničkom pregledu i analizi rendgenskih snimaka.

Dubinu džepa, razinu pričvrstka, zahvaćenost furkacija, pokretljivost zuba

Povećana pomičnost zuba  

Neprestani gubitak potpornih tkiva kod progresivnih parodontnih bolesti dovodi do povećane pomičnosti zuba. Povećana pomičnost zuba, klinički određena, izražava se kao amplituda pomicanja krune zuba. Zub koji je okružen normalnim parodontom može biti pomaknut u horizontalnom i u vertikalnom smjeru, a može uz to biti prisiljen na izvođenje rotacijskih pokreta. Pomičnost zuba mijenja se tijekom dana te je najniža vrijednost nađena navečer, a najveća ujutro. Klinički, pomičnost zuba procijenjujemo tako da se kruna zuba izloži djelovanju određene sile i onda se odredi udaljenost na koju se kruna može pomaknuti u bukalnom i lingvalnom smjeru. Pomak u horizantalnom smjeru povezan je s visinom kosti, širinom periodontalnog ligamenta, te s oblikom i brojem korijenova (Slika 1).

Slika 1. Pomičnost zuba u horizontalnome smjeru ovisi o visini alveolarne kosti (H), širini periodontalnog ligamenta (zaokružene strelice) i obliku i broju korijenova.  

Pomičnost zuba može biti fiziološka i patološka. Kad primijenimo silu na krunu zuba koji je okružen normalnim parodontom, zub se naginje unutar alveole sve dok se ne uspostavi uži kontakt između korijena i apikalnog koštanog tkiva. Takav je pomak zuba fiziološki. Ako se slična sila primijeni na zub kojem je prostor periodontalnog ligamenta povećan i visina alveolarne kosti reducirana, otklon krune u horizontalnome smjeru bit će veći, te se to smatra patološkim pomakom. Pomak krune zuba kod fiziološkog i patološkog pomaka različit je, no ako gledamo pomak točke na korijenu u razini koštanog grebena, on može biti isti (Slika 2). Time se dovodi u pitanje što točno možemo smatrati patološkom pomičnosti. Progresivno rastuća pomičnost zuba koja se može pojaviti u vezi s okluzijskom traumom i koju karakterizira aktivna resorpcija kosti te koja upućuje na prisutnost upalnih promjena u tkivu periodontalnog ligamenta, može se smatrati patološkom

.

Slika 2. (a) Fiziološka pomičnost zub s normalnom visinom alveolarne kosti i normalnom širinom periodontalnog ligamenta. (b) Pomičnost zuba s reduciranom visinom alveolarne kosti. Udaljenost horizontalnog pomaka referentne točke (*) na korijenima jednaka je u ove dvije situacije (a,b).   

Inicijalna i sekundarna pomičnost zuba  

Mühlemann je proučavao mehanizam pomičnosti zuba i opisao metodu mjerenja čak i neznatnih pomicanja zuba. Na krunu zuba primjeni se mala sila (~45kg) pomoću parodontometra (Slika 3). Kruna se počinje naginjati u smjeru djelovanja sile. Potporne strukture pružaju otpor, pomak korijena je malen, a kruna se pomiče tek za 5/100 do 10/100 mm. Taj početni pomak zuba naziva se inicijalna mobilnost zuba – ITM i posljedica je intraalveolarnog pomaka korijena (Slika 4). U području periodontalnog ligamenta. zbog djelovanja sile, nalazimo zonu tlaka i vlaka. Na tlačnoj strani dolazi do 10%-tnog smanjenja širine periodontalnog ligamenta, a na vlačnoj strani postoji odgovarajuće povećanje. Veličina ITM-a različita je od osobe do osobe, od zuba do zuba i ovisna je strukturi i organizaciji periodontalnog ligamenta. Tako je, na primjer, vrijednost ITM-a kod ankiloziranih zuba jednaka nuli. Ako na zub primijenimo veću silu (~225kg), vlačna strana ne pruža dovoljan otpor daljnjem pomicanju korijena. Uslijed toga dolazi i do dodatnog pomicanja krune zuba koji se naziva sekundarna pomičnost zuba – sekundarni TM (Slika 4). Takav pomak omogućen je distorzijom i stlačivanjem

parodonta na tlačnoj strani.

Slika 3. Mjerenje pomičnosti zuba pomoću periodontometra. d: indikator. p: pokazivač. L: pomicanje krune u labijalnom smjeru. P: pomicanje krune u palatinalnom smjeru. T=L+P: ukupno pomicanje krune.

Slika 4. Inicijalna pomičnost zuba (ITM) označava otklon krune zuba kad se na nju djeluje silom od 45 kg. Sekundarna pomičnost zuba (STM) označava otklon krune zuba kad se na nju primjenjuje sila od 225 kg.

·         -8 do +9 klinički čvrst zub

·         10 do 19 prvi znak pomicanja zuba koji je moguće uočiti

·         20 do 29 devijacije krune od normalnog položaja unutar 1 mm

·         30 do 50 pomičnost se lako uočava

Vrijednosti dobivene na Periotestu od velike su važnosti jer dovode u vezu pomičnost zuba u metričkom sustavu i stupanj bolesti parodonta i gubitak alveolarne kosti.

Slika 5. Određivanje pomičnosti zuba pomoću sustava Periotest.

stupanj 1: pomičnost krune zuba od 0.2 do 1 mm u horizontalnome smjeru

stupanj 2: pomičnost krune zuba koja nadilazi 1 mm u horizontalnome smjeru

stupanj 3: pomičnost krune zuba i u vertikalnome smjeru.

Slika 6. Mjerenje pomičnosti manualno-instrumentnom metodom (6).

Na kraju još jednom valja napomenuti da parodontna bolest uzrokovana plakom nije jedini uzrok povećane pokretljivosti zuba. To također može biti trauma, preopterećenost zuba, periapikalne lezije, posljedica parodontnih kirurških zahvata itd. S gledišta liječenja važno je procijeniti ne samo stupanj povećane pokretljivosti zuba, nego i njezin uzrok. Svaka pomičnost zuba zahtijeva terapijski zahvat kojim ćemo imobilizirati zube i produžiti njihov boravak u usnoj šupljini.