Analgetici su sredstva koja ublažuju ili uklanjaju bol.

-opoidne ili narkotičke analgetike

-analgetike

-antipiretike ili nenarkotičke analgetike

Osnovna razlika između opoidnih analgetika i analgetika-antipiretika je da analgetici-antipiretici ne izazivaju ovisnost poput opoidnih analgetika, nuspojave izazivaju mnogo rjeđe, a toksičnost im je niža.

Analgeticima-antipireticima može se ukloniti većina boli dentalnog uzroka, stoga ih pacijenti vrlo često rabe.

Dijele se na:

- alkaloide opija s morfinom kao glavnim predstavnikom

- sintetske derivate morfina.

Opoidni analgetici djeluju kao agonisti na tzv. opoidnim receptorima u središnjem

živčanom sustavu.

Do sad se zna za četiri skupine opoidnih receptora: mi, kapa, sigma i delta.

Svi opoidni analgetici, prirodni ili sintetski, mogu izazvati ovisnost pa im je uporaba ograničena.

Smiju se uzimati samo kraće vrijeme kod  jakih akutnih boli ( maligna bolest, opeklina, posljedica traume ) ili kod jakih kroničnih boli ( npr. pri terminalnoj skrbi bolesnika ), prije operativnih zahvata u preanestetskoj medikaciji te u bolesnika s akutnim edemom pluća i akutnim infarktom miokarda.

Zbog navedenih razloga rijetko se upotrebljavaju u stomatološkoj praksi.

Kodein je jedan od opoidnih analgetika koji se češće koristi u stomatologiji budući da se nalazi u kombiniranim preparatima analgetika antipiretika ( Caffetin, Plivadon ).

Prostaglandini su derivati prostanske kiseline, nezasićene masne kiseline s 20 ugljikovih atoma i ciklopentanskim prstenom.

U ljudi nastaju iz arahidonske kiseline uz još nekoliko spojeva : prostacikline, tromboksane, leukotriene i lipoksine.

Ti se spojevi zajednički nazivaju eikosanoidi.

Arahidonska kiselina u čovjeka može:

1. potjecati iz hrane

2. biti sintetizirana iz nezasićenih masnih kiselina s 18 C-atoma

3. biti oslobođena hidrolitičkom razgradnjom triglicerida i fofolipida iz biomembrana ili ostalih lipidnih kompleksa, kao što su kolesterolski esteri koji sadržavaju arahidonat.

Eikosanoidi se ne nakupljaju u većim količinama u tijelu, već se sintetiziraju neposredno prije oslobođenja.

Brojni fiziološki, biokemijski, mehanički, farmakološki i patološki podražaji aktiviraju fosfolipazu A2, što povećava slobodnu intracelularnu arahidonsku kiselinu.

Posredstvom enzimskog kompleksa ciklooksigenaze sintetiziraju se prostaglandini, prostaciklini i tromboksan, a utjecajem enzima lipooksigenaze nastaje 5-hidroperoksi-arahidonska kiselina i leukotrieni.

Eikosanoidi su djelotvorni u vrlo malim koncentracijama i svi su vrlo kratkog poluvremena života ( 3-5min ), brzo se razgrađuju, posebice u plućima i jetri. Danas se smatra da su prostaglandini djelotvorni medijatori upalnih reakcija, da senzibiliziraju receptore za bol i djeluju na regulaciju tjelesne temperature u hipotalamusu.

1. Protuupalni učinak posljedičan je smanjenoj količini vazodilatornih prostaglandina ( PGE2, PGI2 ).

Smanjenje vazodilatacije prati smanjenje edema, dok nakupljanje upalnih stanica nije smanjeno.

2. Analgetski učinak slijedi smanjeno nastajanje prostaglandina sa smanjenom osjetljivosti nociceptornih živčanih završetaka na medijatore upale: bradikinin i serotonin.

3. Antipiretski učinak dijelom je posljedičan smanjenoj sintezi prostaglandina koji nastaju kao odgovor na upalne pirogene tvari i interleukin-1 oslobođen iz makrofaga.

Prostaglandini podešavaju centar za  termoregulaciju u hipotalamusu na višu razinu, podižući tjelesnu temperaturu.

Njihovom inhibicijom vraća se centar za termoregulaciju na održavanje normalne tjelesne temperature.    

Podjela analgetika-antipiretika

- derivati salicilne kiseline ( acetilsalicilna kiselina )

- derivati pirazolona ( aminofenazon, propifenazon, metamizol )

- derivati para-aminofenola ( fenacetin, paracetamol ) 

- derivati indola ( indometacin, etodolak, sulindak ) 

- derivati propionske kiseline ( ibuprofen, ketoprofen, naproksen )

- derivati aminofeniloctene kiseline ( diklofenak )

- oksikami ( piroksikam, tenoksikam )

- fenamati ( mefenaminska kiselina ).    

 Terapijska primjena

Analgetici-antipiretici indicirani su kao analgetici kod boli slabijeg i srednjeg intenziteta.

Za kraću analgeziju pri akutnoj boli slabijeg ili srednje jakog intenziteta prikladni su acetilsalicilna kiselina, paracetamol i ibuprofen.

Za dulju i jaču analgeziju, osobito pri kroničnoj boli: diflunisal, naproksen, piroksikam ili diklofenak.

Za sniženje povišene temperature najviše se rabi paracetamol, jer ne podražuje sluznicu želuca, a ne dovodi se u vezu s Reyevim sindromom kod djece.

Kao protuupalni lijekovi kod akutnih ili kroničnih upala primjenjuju se analgetici-antipiretici u većim dozama od onih koje se rabe za postizanje same  analgezije.

Najčešći neželjeni učinci analgetika-antipiretika su gastrointestinalni poremećaji poput dispepsije, proljeva, mučnina i povraćanja.

Pri kroničnom uzimanju česte su gastrične lezije s opasnošću od mikrokrvarenja, kao posljedica ukidanja citoprotektivnog učinka prostaglandina PGE2 na gastričnu mukozu.

Najveći je rizik takvih učinaka pri uzimanju piroksikama i acetilsalicilne kiseline, manji kod diklofenaka i naproksena, a najmanji kod ibuprofena i paracetamola.

Rjeđi neželjeni učinci mogu biti oštećenje jetre i supresija koštane moždine.      Analgetici u stomatologiji

Analgetici se u stomatologiji rabe u svrhu suzbijanja akutne dentalne boli i postoperativne boli.

Najčešće se primjenjuju u obliku tableta ili kapsula, per os.

paracetamol  ( Lekadol, Lupocet, Panadol, Plicet ) –  smatra se lijekom izbora za liječenje blage do umjerene postoperativne boli u odraslih i djece.

Preporučena doza za odrasle iznosi 500-1000 mg, 3-4 puta dnevno.

Maksimalna dnevna doza iznosi 4 g.

acetilsalicilna kiselina ( Alka Seltzer, Andol, Aspirin )

– doza za odrasle je 300-1000 mg, 1-3 puta dnevno.

Maksimalna dnevna doza je 4 g.

Kontraindikacije su: djeca mlađa od 12 godina i povećana sklonost krvarenju.

ibuprofen ( Bonifen, Brufen, Ibuprofen )

– preporučena analgetička doza je  400 mg, 3-4 puta na dan.

Maksimalna dnevna doza je 2400 mg.

ketoprofen ( Ketonal, Knavon )

– preporučena analgetička doza je 25-50 mg, 3-4 puta na dan.

Maksimalna dnevna doza je 300 mg.

naproksen ( Nalgesin, Naprosyn )

– preporučena analgetička dnevna doza je 275-750mg,  svakih 12 sati. Maksimalna dnevna doza 1500 mg.

diklofenak natrij ( Naklofen, Voltaren )

-  dnevna doza je 75-150 mg/dan, podijeljeno u 2-3 pojedinačne doze. Maksimalna dnevna doza je 200 mg.

indometacin ( Indometacin )

– preporučena analgetička doza je 25 mg 2-3 puta dnevno.

Maksimalna dnevna doza je 200 mg.

paracetamol +propifenazon+kofein+kodein ( Caffetin, Plivadon)

– preporučena analgetička doza je 1-2 tablete, 1-3 puta na dan.

Maksimalna dnevna doza je 6 tableta.

Lijekovi koji spadaju u skupinu opoidnih analgetika mogu se koristiti za ublažavanje boli orodentalnog sustava, ali  tek u slučaju neuspjeha s maksimalnom dozom analgetika-antipiretika, a u obzir dolaze samo blagi opoidni analgetici

To su:

tramadol ( Lumidol, Protadon, Tramadol) – doza per os za odrasle i djecu stariju od 14 godina je 50-100 mg, 3-4 puta na dan.

Maksimalna dnevna doza je 400 mg.

paracetamol –  doza je  10-20 mg/kg tjelesne mase, 3-4 puta na dan. Maksimalna dnevna doza je 65 mg/kg/dan.

ibuprofen – doza je 20 mg/kg tjelesne mase na dan. Maksimalna dnevna doza je 40mg/kg/dan.

Izvor: isječak dipl.rada Željka Ćulibrk