Dental anatomy simulation, verzija 1.0 je program za pregled svih zubi
i korijenova trajne denticije u 3D formatu. Klikom na sliku ili ovdje, snimite i instalirajte program u svom računalu.
U djece s posebnim potrebama postoji veća prevalencija anomalija i patoloških stanja nego u općoj populaciji.
Ovisno o poremećaju ili bolesti,
češće mogu biti prisutne nepravilnosti u erupciji, malokluzije i razvojni defekti.
U djece s mentalnom retardacijom, epilepsijom i slabijom mišićnom koordinacijom frekventnije su traume zuba.
Karijes i parodontne bolesti također su čest nalaz.
Fibromatoza gingive, anomalije jezika i usana te anomalije u obliku, broju, veličini i položaju zuba učestalije su u djece sa smetnjama u razvoju.
Slike 1-3: Hiperplazija gingive, anomalije zuba i malokluzije.
3.2. Faktori rizika
Mnoga djeca s posebnim potrebama često se neprikladno hrane.
Zbog problema sa žvakanjem i gutanjem jedu mekanu i tekuću hranu koja se obično dugo zadržava u ustima prije nego što je progutaju.
Zbog teškoća u hranjenju obroci katkad traju i duže od jednog sata.
Neka djeca nakon njih i povraćaju. Onoj djeci koja uzimaju lijekove preporuča se obilno unošenje tekućine zbog sprječavanja oštećenja bubrega.
Da bi ih privolili da više piju, roditelji im često daju zašećerene napitke.
Neki lijekovi reduciraju salivaciju i na taj način povećavaju sklonost karijesu. Katkad postoji i opstrukcija nazalnog disanja pa se razvija karijes suhih usta i gingivitis. Roditelje treba savjetovati o pravilnoj prehrani, ali istovremeno biti svjestan da je ponekad povećanje težine djeteta prioritet, a stomatološki problemi od sekundarne važnosti.
Problem oralne higijene na poseban je način izražen kod mentalno slabije razvijene i autistične djece koja ne mogu shvatiti njeno značenje.
Spastični pacijenti te djeca sa slabo razvijenom motorikom fizički su spriječena u održavanju higijene. Hipotonija ili pareza mogu uzrokovati poteškoće u žvakanju kao i curenje sline iz usta koje reducira samočišćenje. Spastična stanja obično prati bruksizam.
3.3. Prvi posjet stomatologu
Prvom pregledu djeteta s posebnim potrebama treba prethoditi uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju.
Po potrebi stomatolog može kontaktirati zdravstveno osoblje koje sudjeluje u liječenju i dobiti precizan uvid u pacijentovo stanje.
Termin posjeta uputno je odrediti tako da se osigura dovoljno vremena za pregled i razgovor s roditeljima. Od velike je važnosti utvrditi razinu komunikacije koju djetete može ostvariti.
Obraćajući mu se direktno, kad god je to moguće, mnogo ćemo prije zadobiti povjerenje.
Prilikom pregleda treba znati da djeca koja su bila podvrgnuta većem broju operacija mogu imati razvijenu alergiju na latex.
U prvom posjetu, ako nije riječ o hitnom slučaju, ne treba inzistirati na težim zahvatima, nego obaviti pregled, provesti fluoridaciju, uputiti u održavanje higijene i uspostaviti dobar odnos kako s pacijentom tako i s roditeljima.
Radiološka dijagnostika često je neophodna u planiranju liječenja.
U mnoge se djece može uz malo truda postići dovoljna suradnja za rendgensko snimanje. Katkad je ipak potrebna pomoć roditelja ili asistenta.
Kod pacijenata sa smanjenom kontrolom motorike, ako postoji opasnost od ispadanja ili aglutinacije filma, najčešće primjenjivano snimanje je metodom ugriza u traku. Za pločicu s filmom vezan je konac koji olakšava njeno izvlačenje ako zapadne prema ždrijelu. Dijete i osobu koja pomaže pri snimanju neophodno je adekvatno zaštititi.
Slika 4: Radiografski film osiguran koncem.
3.4. Prevencija
Djeca s posebnim potrebama često imaju povećanu sklonost karijesu, pa u njih postoji povećana potreba za preventivnim djelovanjem.
Osnovna pravila prevencije ne razlikuju se od onih za opću populaciju, ali određene situacije iziskuju specijalne preventivne programe.
Razdoblje između kontrola može varirati ovisno o predispozicijskim faktorima za razvoj bolesti i stupnju oralne higijene.
3.4.1. Prehrana
Osnovni koncept prehrane isti je za svu djecu.
Potrebno je ograničiti uzimanje ugljikohidrata između obroka, iako treba biti svjestan da je potpuna restrikcija nemoguća.
Na prehranu posebno treba paziti u djece kod koje je reducirana salivacija i poremećen mehanizam samočišćenja. Poseban su problem zaslađeni lijekovi i pića. Ako se ne mogu izbaciti iz prehrane, trebali bi se uzimati uz obrok.
Djeca koja zbog opasnosti od dehidracije ili oštećenja bubrega moraju unositi više tekućine trebala bi piti vodu i nezaslađene ili umjetno zaslađene napitke. Pacijentima koji zbog poremećenih mišićnih funkcija dugo nakon jela zadržavaju hranu u ustima treba preporučiti da popiju čašu vode nakon svakog obroka.
U nekim metaboličkim poremećajima (dijabetes, fenilketonurija) i sindromima (Prader-Willijev sindrom) potrebno je iz prehrane izbaciti određene proizvode ili ograničiti ukupan unos kalorija.
Slike 5 i 6: Prader-Willijev sindrom karakterizira adipozitet i hipotonija.
Zbog polifagije i loše higijene postoji jaka sklonost karijesu. Svi savjeti i promjene u prehrani trebaju biti individualni i u suradnji s dijetetičarom. Također je nužno zalagati se za odbacivanje bočice poslije prve godine života, u svrhu prevencije karijesa bočice.
3.4.2. Oralna higijena
Oralnu higijenu nužno je provoditi od trenutka nicanja prvih zubi. Roditeljima treba pokazati kako gazom i dječjom četkicom trebaju čistiti zube svom djetetu. Većinu starije djece može se podučiti samostalnom četkanju zubi. Pri tome treba biti svjestan njihovih ograničenja i činjenice da bez kontrole neadekvatno samostalno četkanje može imati ozbiljne posljedice.
Najčešće preporučivana metoda četkanja je horizontalna; jednostavna je, a daje zadovoljavajuće rezultate. Postoje brojne modifikacije oblika četkica koje djeci olakšavaju održavanje oralne higijene.
Slika 7: Različiti oblici četkica.
Pacijentima koji zbog neuromuskularnih poremećaja, teških artritisa ili gubitka prstiju ne mogu držati četkicu, postavlja se držač oko dlana ili zapešća, u koji se umeće četkica. Držak četkice može se zakriviti pod željenim kutem ili oblikovati akrilatom i drugim stvrdnjavajućim materijalima kako bi što bolje stajao u ruci te omogućio bolje četkanje. U djece koja teško kontroliraju slinu i kod koje postoji opasnost od aspiracije primjenjuje se četkica spojena na aspirator.
Električne četkice mogu se koristiti, no one nisu jamstvo uspješnog održavanja oralne higijene. Za aproksimalne plohe zuba preporuča se zubni konac.
Njegovu upotrebu olakšavaju držači konca.
Slika 8: Različite modifikacije dječjih zubnih četkica.
Kod starije djece koja nisu u mogućnosti sama četkati zube roditelj ili skrbnik mora preuzeti to zaduženje.
Pritom je važno da on razumije važnost oralne higijene i sam je adekvatno provodi. Roditelje se može podučiti tehnikama uspješnog četkanja djetetovih zubi kad je ono nekooperativno ili ga treba fizički obuzdati pri tom postupku.
U slučajevima teškog održavanja oralne higijene ili velike opasnosti od dentalne infekcije iz medicinskih razloga preporučuje se kemijska kontrola plaka.
Ona podrazumijeva korištenje voda za usta koje otplavljuju zubne naslage, ublažuju gingivitis i djeluju antiinflamatorno.
Najpoznatiji i najčešće korišteni preparat je klorheksidin. Isključivo takav način kontrole plaka nije dovoljno učinkovit jer je nužno četkicom mehanički uklanjanjati plak. Dugotrajna primjena tih sredstava nije poželjna zbog nuspojava koje nastaju.
3.4.3. Kontrolni pregledi i fluoridacija
Kontrolni pregledi prilagođavaju se potrebama svakog pacijenta ovisno o sklonosti karijesu i drugim oralnim bolestima te kvaliteti održavanja oralne higijene. Stomatolog tijekom pregleda može djetetu i roditeljima ukazati na propuste u provođenju oralne higijene i poučiti ih kako je unaprijediti. Revelatorima se postiže prilično jak dojam na dijete.
Oni ujedno najbolje ukazuju na mjesta koja je potrebno bolje čistiti. Nikada se ne smije propustiti pohvaliti dijete radi uspjeha, a kritiku je potrebno pažljivo i obzirno uputiti.
Prilikom svakog pregleda potrebno je provesti topikalnu fluoridaciju.
Individualni faktori određuju u kojem će se obliku ona provesti. Na primjer, u djece koja ne mogu ispljunuti otopinu tuširanje fluoridima može biti kontraindicirano.
3.4.4. Preventivni zahvati
Pečaćenjem fisura u indiciranim slučajevima postiže se značajna redukcija okluzalnog karijesa. Preventivni ispuni također se primjenjuju s dobrim rezultatima. Pacijentima s bruksizmom mogu se izraditi individualne akrilatne udlage ili čelične krunice na stražnjim zubima kako bi se spriječilo sniženje zagriza.
