Istraživanje je obuhvatilo 21 ispitanika, od čega 13 žena

(dobi 21-69 godina; prosječne dobi 48 godina) i 8 muškaraca

(dobi 35-80 godina; prosječne dobi 49 godina),

liječenih na Zavodu za Oralnu medicinu Stomatološkog fakulteta u Zagrebu tijekom 2004. i 2005.

godine zbog nuspojava topikalne primjene propolisa u usnoj šupljini.

Dijagnoza je postavljena temeljem kliničke slike i anamnestičkog navoda o topikalnoj upotrebi propolisa.

U istraživanju su korišteni podaci iz medicinske dokumentacije ispitanika kao i telefonsko anketiranje.

Budući da u Hrvatskoj propolis ne spada u standardne antigene za alergološko testiranje, alergija na propolis dokazana je samo u jedne ispitanice modificiranom metodom epikutanog testiranja na Zavodu za oralnu medicinu.

Za testiranje je korišteno 10%-tno i 20%-tno razrjeđenje komercijalne otopine propolisa koju je bolesnica samoinicijativno koristila za liječenje rekurentnih aftoznih ulceracija.

Za razrjeđivanje je korištena fiziološka otopina. 1 ml razrijeđene otopine pomiješan je sa 100 mg orabaze 

(Stomahesive^®, ConvaTec, USA) da se dobije pasta koja se aplicirala na kožu podlaktice i prekrila flasterom.

Čista orabaza i samo flaster su korišteni kao negativne kontrole.

Jedan terapeut je nalijepio sve flastere u triplikatima

( 10 %-tno razrjeđenje, 20%-tno razrjeđenje, čista orabaza i samo flaster, ukupno 12 komada) na podlakticu bolesnice (Slika 1).

Drugi terapeut koji nije bio upoznat s rasporedom lijepljenja je očitao rezultate nakon 48 sati i to 30 minuta nakon uklanjanja flastera.

Rezultati su pokazali pozitivnu reakciju (++) na oba razrjeđenja otopine propolisa koja se očitovala izrazitim eritemom (Slika 2).

Reakcija na čistu orabazu i flaster je bila negativna.

Slika 1.  Epikutno testiranje alergije na propolis

Slika 2. Pozitivna reakcija na 10 % -tnu i 20 %-tnu otopinu propolisa

nakon 48 sati  

Izvor: isječak dipl.rada Vice Budimir