U radu s pacijentima potrebno je imati na umu da svaka stota osoba boluje od epilepsije.

Stoga je od iznimne važnosti već pri prvom susretu s pacijentom uzeti iscrpnu anamnezu, kojom ćemo biti upoznati s njegovim zdravstvenim stanjem, pa tako i eventualnim postojanjem epileptičnih napadaja i njihovoj vrsti.

Rad s pacijentom oboljelim od epilepsije zahtijeva od stomatologa posebnu pažnju, kao i pripremljenost za mogući epileptični napadaj.

Stomatolog mora biti siguran da pacijent prima odgovarajuću terapiju i u dogovoru s njegovim liječnikom treba eventualno prilagoditi terapiju stomatološkom zahvatu.

Zahvat se ne radi kod osoba koje taj dan nisu uzele propisani lijek, kao ni kod osoba koje su preskočile obrok, jer niska razina glukoze može uzrokovati napadaj. Poželjno je unaprijed prilagoditi radno mjesto, prvenstveno svjetlo na stomatološkom stolcu koje je potencijalni provocirajući čimbenik.

Unatoč poduzetim mjerama opreza, rizik od epileptičnog napadaja tijekom zahvata uvijek postoji.

Brojni su precipitirajući čimbenici koji taj napadaj mogu isprovocirati, kao npr. prevelik strah od stomatološkoga zahvata, specifični mirisi prisutni u stomatološkoj ordinaciji, zvuk turbinske bušilice, bol.

Zbog toga je važno prevenirati moguće  bolne zahvate te izbjegavati dugotrajne zahvate, što znači da je prevencija karijesa, gingivitisa i stomatitisa kod ovih pacijenata izuzetno važna.

Kod pacijenata koji su izuzetno uznemireni za vrijeme stomatološkoga zahvata može se provesti premedikacija diazepanom, naravno, u suradnji s liječnikom koji vodi osnovnu bolest.

Iako postoji više tipova epileptičnih napadaja, neke činjenice vrijede za sve.
 

Napadaji ne traju dugo. Trajanje većine napadaja je 1-2 minute, iako većina ljudi  osjeća zbunjenost i potrebno je neko vrijeme da se potpuno oporave.

Napadaji spontano prolaze. Osim u rijetkim slučajevima, mozak ima svoj način da sigurno završi započeti napadaj.

Vi ne možete zaustaviti napadaj. U hitnim slučajevima liječnici mogu lijekovima zaustaviti dugotrajne napadaje.

U ostalim slučajevima osoba treba pričekati da napadaj spontano prođe.

Ljudi ne osjećaju bol za vrijeme trajanja napadaja, iako nakon napadaja mogu osjećati bol u mišićima.

Većina napadaja ne ugrožava život osoba s epilepsijom.

Napadaji nisu opasni za ostale ljude. Ljudi oboljeli od epilepsije imaju      određena ograničenja radne sposobnosti, a odnose se na radnike u javnom      prometu, rad na visini, kraj vode, vatre i na svim onim mjestima gdje bi epileptični napadaj, ukoliko se dogodi, mogao ugroziti život i

zdravlje bolesnika, ali i ljudi u njegovoj okolini.

Dogodi li se epileptični napadaj u ordinaciji za vrijeme zahvata, važno je ostati smiren, ne paničariti, govoriti nježno i smireno pacijentu te mu pružiti odgovarajuću prvu pomoć.

  Predkonvulzivna faza 1. KORAK –  Potrebno je odmah prekinuti stomatološki postupakUkoliko pacijent boluje od epilepsije, najčešće ima predosjećaj kada će dobiti napadaj.

Pacijentovo upozorenje daje stomatologu određeno, kratko vrijeme za uklanjanje svih stomatoloških instrumenata iz pacijentovih usta.

U toj fazi poželjno je staviti neki predmet (npr. metalnu špatulu) između zuba.

No, ako je napadaj već počeo, a neki instrument je ostao zaglavljen između zuba, ne smije ga se uklanjati dok napadaj ne prestane.

Razlog tomu je tonička kontrakcija žvačnih mišića, pri čemu se usta mogu jedino forsirano otvoriti, čime se znatno povećava mogućnost ozljede mekih i tvrdih tkiva usne šupljine.

Ako pacijent dobije napadaj dok sjedi u stomatološkom stolcu, stolac treba nagnuti unatrag i ostaviti pacijenta da sjedi. U protivnom, pacijenta treba poleći na pod i postaviti mu neki mekan predmet pod glavu.

Pacijentu je potrebno otkopčati ovratnik košulje, razvezati kravatu i eventualno otpustiti remen hlača.

Da bi dišni put (airway) ostao otvoren, glavu je potrebno zabaciti unatrag ili okrenuti na stranu.

Ako je glava zabačena unatrag, uz pomoć kirurškog aspiratora postavljenog između zuba i obrazne sluznice, odstranjuje se nakupljeni sadržaj (slina, krv). Naravno, u slučaju kada aspirator nije dostupan, glavu pacijenta treba postaviti na stranu, kako bi se omogućila drenaža sekreta i spriječila aspiracija.

Sljedeći korak je provjera postoji li spontano disanje kod pacijenta (breathing).

Osoba koja pruža prvu pomoć nagne se nad pacijentova usta i nos i sluša postoji li ikakav šum disanja. Istodobno se promatra postoji li pomicanje prsnog koša ili trbuha.

4. KORAK - Zaštita pacijenta od mogućih ozljeda.

Ukoliko epileptičar leži na podu, treba mu pod glavu staviti mekani predmet (jaknu ili kutu), koji će spriječiti ozljedu glave za vrijeme napadaja.

Nije uputno držati ga tijekom konvulzija, niti pokušati fizički zaustaviti grčeve. Takvi pokušaji bi mogli dovesti do ozljeda ligamenata, dislokacija i fraktura kostiju.

Ako pacijent ima napadaj na stomatološkom stolcu, potrebno je spriječiti mogući pad sa stolca, kao i ozljede s opremom, predmetima i materijalom koji su u neposrednoj blizini.

Za smirivanje epileptičnoga napadaja bilo koje vrste intravenski se injicira 5 do 10 mg diazepama (Apaurin, Normabel) ili intravenski klonazepam (Rivotril),midazolam (Dormicum). odnosno intramuskularno

Pacijent se polako oporavlja od napadaja (vitalne funkcije, svijest i orijentacija se vraćaju u normalu), pri čemu može biti zbunjen i dezorijentiran.

U tom trenutku treba ga uvjeriti da je sve u redu i da će biti dobro, objasniti mu da je u stomatološkoj ordinaciji i da je imao napadaj.

Najbolje je da uz pacijenta bude supružnik ili prijatelj ako su došli kao pratnja.

Postoji sumnja da osoba inače ne boluje od epilepsije (prvi epileptični napadaj) Ne postoji pouzdano saznanje da je riječ o epileptičnom napadaju Oporavak svijesti nakon napadaja je iznimno spor Napadaj se dogodio u trudnice ili dijabetičara Pacijent iskazuje smetnje pri disanju Tijekom napadaja je došlo do fizičkog ozljeđivanja pacijenta Napadaj traje dulje od 5 minuta Drugi napadaj se javio neposredno nakon što je prvi završio Pacijent ne dolazi k svijesti i nakon prestanka konvulzija Status epilepticus

Status epilepticus uvijek ugrožava život bolesnika pa liječenje mora započeti što prije. Bitno je provesti sljedeće mjere:

1.Osigurati bočni položaj sa glavom prema dolje, kako bi se spriječila aspiracija povraćenog sadržaja

2. Uspostaviti normalno disanje postavljanjem airwaya ili endotrahealnom intubacijom

3. Spriječiti ozljeđivanje postavljanjem pacijenta na meku podlogu

4. Prevesti bolesnika u bolnicu!

Lijekovi koji se koriste u terapiji statusa epilepticusa:

1.Diazepam (Apaurin, Valium, Normabel), intravenski u dozi od 5-10 mg

2.Klonazepam – početna doza iznosi 2 mg = 4 ml. Djeluje brzo, a djelovanje traje oko 30 minuta.

Injekcije se mogu ponavljano davati do najviše doze od 20 mg u 24 sata. Alternativno se može davati midazolam intramuskularno (1 ampula od 15 mg = 3 ml), čime se prekida status za   1 – 5 sati.

3.Fenitoin se daje polako da bi se izbjegao pad tlaka.

Daje se 1 ampula od 250 mg intravenski, ponavlja se nakon 1 sat, 6 sati, 12 sati i nakon 24 sata (ako je potrebno).

4. U terapiji rezistentnog epileptičnog statusa u obzir dolazi phenobarbiton intramuskularno ili intravenski od 10 mg/kg u djece i 90 – 120 mg u odraslih. Može se ponavljati svakih 10 – 15 minuta do maksimalne doze od 25 mg/kg u djece i 1000 mg u odraslih.