Izraz kserostomija odnosi se na pacijentov subjektivni osjećaj suhoće usta.

Kod većine takvih osoba može se objektivno i dokazati smanjeno lučenje sline, tj salivarnu hipofunkciju.

Osjećaj suhoće javlja se kada je salivarni protok smanjen na odprilike polovinu svoje normalne vrijednosti.

Da bi se kvantum salivacije smanjio na polovicu svoje vrijednosti, oštećena mora biti funkcija više žlijezda, gubitak aktivnosti jedne žlijezde, kod tumora ili sijalolita, ne može rezultirati pojavom oralne suhoće. 

Kao etiološke čimbenike salivarne hipofunkcije možemo navesti niz različitih poremećaja i stanja:

- sistemske bolesti:

kserostomija i hipofunkcija žl. slinovnica usko su povezane s različitim sistemskim bolestima i stanjima.

Neka od njih mogu uzrokovati progresivnu destrukciju žljezdanog parenhima, koja je u većini slučajeva ireverzibilna.

U te sistemske bolesti i stanja spadaju hormonalni poremećaji kao diabetes mellitus, neurološke bolesti kao Parkinsonova bolest, disfunkcije imunosnog sustava kao HIV infekcija, dehidratacijska stanja, te različita reumatoidna stanja i autoimune bolesti, od kojih je veoma važan Sjögrenov sindrom.

Sjögrenov sindrom je dobro proučena kronična autoimuna bolest karakterizirana limfocitnom infiltracijom i destrukcijom tkiva žlijezda slinovnica i suznih žlijezda, s posljedičnom smanjenom salivarnom i lakrimalnom funkcijom.

Ukoliko je prisutna samo disfunkcija salivarnih i lakrimalnih žlijezda, dakle ako je prisutna samo suhoća usta i očiju, stanje opisujemo kao primarni Sjögrenov sindrom (poznat i pod nazivom sicca syndroma).

U ranim stadijima Sjögrenovog sindroma javlja se mala promjena u salivarnom protoku.

Napredovanje bolesti prati progresivno smanjenje lučenja sline, što je primjereno sve izraženijem oštećenju žljezdanog parenhima.

Dijagnostički kriteriji za Sjögrenov sindrom su sljedeći:

1) subjektivni očni simptomi

2) subjektivni oralni simptomi

4) histopatologija (biopsija žl. slinovnica)

6)

prisutnost protutijela (anti Ro/SS-A ili anti La/SS-B).

Dijagnoza se postavlja ukoliko postoje četiri pozitivna kriterija, uz obvezatno pozitivnu barem serologiju ili patohistologiju slinovnica.
 

Oboljeli od SS najčešće se žale na suhe oči, pijesak u očima, i suhoću usta.

Kod 25% pacijenata javlja se unilateralni ili bilateralni rekurentni otok parotida, koji najčešće nije bolan. Kod takvih stanja mogu se javiti i upalne promjene ili kalkulusi.

Terapija suhoće usta u Sjögrenovom sindromu je stimulacijska (supstance koje stimuliraju produkciju sline i pilokarpin učinkoviti su samo u slučajevima kada postoji još funkcionalnog salivarnog tkiva) ili suportivna (umjetne suze i umjetna slina)

- terapija zračenjem: kod pacijenta koji su bili ozračeni pri terapiji karcinoma glave i vrata često se kao posljedica jave kserostomija, mukozitis i disgeuzija.

Nakon terapijskih doza od 30-50 Gy posljednična hiposalivacija može biti reverzibilna, ali nakon viših doza uglavnom se javlja ireverzibilni gubitak salivarne funkcije.

Posljedice zračenja osim o dozi ovise i o vremenu ekspozicije, te o vrsti žlijezde. Serozne stanice su osjetljivije na zračenje nego mukozne.

Preporuča se se radioterapija moduliranog intenziteta, koja omogućuje izlaganje bar jedne parotide zračenju manjem od 26 Gy, nakon kojeg slijedi funkcijski oporavak žlijezde (3,10).

- lijekovi: među lijekove koji mogu uzrokovati kserostomiju spadaju antikolinergici, antihistaminici, antidepresivi, antipsihotici, antihipertenzivi, dijuretici, te antiparksonici.

U terapeutskim dozama lijekovi ne oštećuju žljezdano tkivo, njihovi učinci su reverzibilni i prestankom uzimanja lijeka reducira se osjećaj suhoće.

- psihogeni poremećaji: psihološko stanje, preko korteksa velikog mozga i salivarnih jezgara u srednjem mozgu može izazvati smanjeno lučenje sline, što može biti slučaj kod kronične depresije, stresa ili anksioznosti (3,11)

- starenje i smanjena mastikacija: mogu također pridonijeti osjećaju suhoće usta. No, sa mogućom iznimkom žena u menopauzi, starenje samo po sebi čini se ne inducira smanjenje salivacije (3).

Klinički znaci kserostomije i hipofunkcije slinovnica su suhoća oralnih tkiva, gubitak sjaja oralne sluznice, koja se doima tanka i blijeda, fisurirani i lobulirani dorzum jezika i ponekad usana, angularni heilitis, visoka incidencija kandidijaze i dentalnog karijesa, gusta slina, disfagija (3).

Dijagnoza kserostomije postavlja se provođenjem testa vitroadhezije, sijalometrije, sijalografije, scintigrafije, aspiracione citologije, CT-a, ultrazvuka.

Terapija ide u 2 pravca; ako je preostalo još funkcionalnog žljezdanog tkiva, tada se stimulira salivacija medikamentozno (pilokarpin tablete, 2.5-5 mg 3x dnevno) ili mehanički (žvakanjem tvrde hrane ili žvakaćih guma, napici s limunskom kiselinom).

Ukoliko nema funkcionalnog parenhima, terapija je supstitucijska -umjetna slina. U svim slučajevima vrlo je važno održavanje besprijekorne oralne higijene, fluoridacija zubi sa svrhom sprječavanja karijesa, kao i sprječavanje kandidalne superinfekcije antimikoticima. Sistemski se mogu dati vitamin A, te vitamini B-complex-a.

Moguća su i stanja povećanog lučenja sline (hipersalivacija, ptyalismus, sialorrhea).