Parodontitis je oboljenje potpornog aparata zuba za čiji je razvoj nužna prisutnost mikroorganizama, odnosno mikrobni plak. Parodont je funkcijska cjelina pojedinih tkiva koja podupiru zub... Više >>
Danas je razvijen čitav niz implantoloških sustava koji su slični, ali svaki ima i svoje posebnosti.
Svi proizvođači dentalnih implantata imaju znanstvene timove koji eksperimentiraju i usavršavaju implantološke sustave i stalno uvode nove parametre kliničkog praćenja, ali i praćenja na eksperimentalnom modelu.
Svaki novi dentalni implantološki sustav potrebno je prije komercijalizacije strogo znanstveno i klinički provjeriti.
Pas se kao eksperimentalni model u temeljnim stomatološkim istraživanjima, pa tako i u istraživanju dentalnih implantata, pokazao najpogodnijim modelom.
U tu svrhu uzgojena je i posebno eksperimentalna pasmina – beagle.
U istraživanju su pokusnim životinjama u kost ugrađene optičke komore koje su bile obavijene kućištem od tantala ili titana .
Bränemark je opazio da su optičke komore obavijene tantalom nakon završetka eksperimenta dale lako odstraniti, dok im to nije uspjelo s kućištima od titana jer su potpuno srasla s okolnom kosti.
Taj je fenomen potpuna spajanja Bränemark nazvao oseointegracijom.
On pod tim pojmom razumjeva svjetlosno mikroskopski dokazano izravno
funkcionalno i strukturno povezivanje između žive kosti i površine aloplastičnog materijala koji je strano tijelo.
Stoga definicija oseointegracije u dentalnoj implantologiji glasi: izravnu funkcijsku i
strukturnu vezu kosti i površine opterećena dentalnog implantata
( sl. 3),
Tim saznanjem postavljene su osnove implantologije.
Slika 3. Oseointegracija
2.1. OPĆA SVOJSTVA
Kao osnovna pretpostavka za sve biomaterijale mora biti osigurana njihova lokalna i opća neškodljivost.
To znači da materijal primjene ne izaziva neželjene reakcije žive okoline.
Brojna su svojstva koja dentalni implantati moraju posjedovati (biološka, mehanička, kemijska i ostala).
Spominjući biološka svojstva, valja istaknuti kako takvi materijali ne smiju biti toksični, kancerogeni, radioaktivni, te izazvati upalne ili alergijske reakcije organizma.
U kemijskom pogledu moraju biti inertni, otporni na koroziju i netopivi.
Od mehaničkih svojstava moraju imati odgovarajuću čvrstoću, kako bi pokazali trajnost te elastičnost sličnu okolnoj kosti.
Estetika, površina koja omogućuje dobru higijenu, mogućnost sterilizacije i obradivost, te ekonomičnost također su važne karakteristike.
Moraju biti rengenkontrastni, kao i praktični za kirušku i protetsku primjenu.
2.1.1. Indikacije za primjenu dentalnih implantataIndikacije za primjenu dentalnih implantata jesu:
Ÿ bezuba donja čeljust
bezuba gornja čeljust
Ÿ djelomična bezubost (manjak lateralnih nosača i manjak pojedinih zuba u nizu)
Ÿ nedostatak jednog zuba.
Bezuba donja čeljust:
Atrofična donja čeljust svakako je jedan od glavnih problema u protetičkoj rehabilitaciji.
Usprkos novijim metodama u tehnici izradbe totalnih proteza, novih materijala za uzimanje otisaka i drugih napora u nadogradnji alveolarnih nastavaka kirurškim metodama, protetička rješenja s pomoću dentalnih implantata sigurno su danas za bolesnika najugodnija.
Kliničkim pregledom i ortopantomogramom ustanovimo postoji li dovoljna visina, širina i gustoća kosti na mjestu planirane implantacije.
U novije vrijeme točnije parametre možemo odrediti s pomoću posebnog programa kompjutorizirane tomografije, koji će po segmentima mandibule prikazati najpogodnije mjesto za ležište implantata.
Nakon toga možemo odlučiti koliko implantata možemo usaditi, pa prema tome planirati i kasniju protetičku nadogradnju.
Usaditi se može od 2 do 6 implantata, pa će o tome ovisiti i protetička
nadgradnja.
Najjednostavnije, ali ipak vrlo dobro rješenje jest implantirati 2 implantata u područje donjih očnjaka i nakon razdoblja oseointegracije ( tri mjeseca u donjoj čeljusti) izraditi donju protezu koju ćemo retinirati na dva elementa u obliku kugle koje smo učvrstili u implantat.
Ako postoji mogućnost usađivanja četiriju implantata, tada planiramo protetičku nadogradnju s pomoću prečki.
Ako smo ugradili 6 implantata, onda je idealno rješenje produljeni most učvršćen na implantate vijcima.
Bezuba gornja čeljust:U bezuboj gornjoj čeljusti najčešće se totalnom protezom postiže dobra retencija i
stabilizacija proteze i time zadovoljavajući funkcijski i estetski rezultat.
U mlađih bolesnika postoji želja da, u slučaju bezubosti, šest mjeseci nakon usađivanja većeg broja implantata dobiju most.
To se može postići samo ako su zadovoljeni svi uvjeti: dovoljna visina i širina alveolarnog nastavka, dobra kakvoća kosti i slabije razvijen alveolarni recesus maksilarnog sinusa.
U slučaju prostranog maksilarnog sinusa moramo prije ili za vrijeme implantacije učiniti kirurški zahvat koji zovemo podizanje dna sinusa.
S pomoću dvaju implantata u području gornjih trica možemo planirati protetičku nadogradnju u obliku proteze koju retiniraju dvije kugle onako kao što smo to opisali u donjoj čeljusti.
Slično rješenju u donjoj čeljusti i ovdje možemo s 4 do 6 implantata izraditi nadogradnju s prečkom koja nosi proteza.
Djelomična bezubost:
Pod tim pojmom razumjevamo stanja kada nedostaju pojedini nosači za fiksne protetičke nadomjestke.
Najčešće je riječ o nedostatku kutnjaka.
Fiksni protetički nadomjesci mogu se planirati tako da se u protetičku nadogradnju uključe preostali zubi i nadgradnje u implantatima, ili pak nadgradnju učvrstimo samo na implantate.
Prema sadašnjim spoznajama, nema kontraindikacije za izradbu takve protetičke suprastrukture koja se oslanja na izbrušene zube i implantate, ( sl.4).
Slika 4.
Prikaz ugradnje pločastog implantata u djelomično bezuboj donjoj čeljusti
Manjak jednog zuba:Ima nekoliko mogućnosti liječenja kada je riječ o gubitku prednjeg zuba :
Ortodontsko liječenje, adhezivni mostovi, klasični mostovi i dentalni implantat.
Svaka mogućnost ima svoje prednosti i nedostatke.
Odluku o načinu lječenja moramo donijeti nakon interdisciplinarne konzultacije, naravno, uz bolesnikov pristanak.
Ako smo se odlučili prednji zub nadomjestiti implantatom i estetskom krunom, tada moramo uz anatomske preduvjete za implantaciju uzeti u obzir i estetiku i dubinu zagriza.
Nakon protetičke nadogradnje takav implantat ne smije biti vidljiv rub implantata na kojemu je učvršćena krunica.
Zbog navedenog razloga moramo odrediti
"liniju smjeha" odnosno voditi računa o duljini gornje usne te uzeti u obzir debljinu sluznice na alveolarnom nastavku, kako poslje ne bismo bili razočarani rezultatom.
Kod gubitka pojedinačnog zuba možemo učiniti imedijatnu implantaciju i odgođenu implantaciju.
Pojedini sistemi imaju posebne implantate i instrumentarij za implantaciju odmah nakon vađenja prednjeg zuba, odnosno nakon šta je zub zbog ozljede izbijen (npr. sistem Frialit).
Češće je ipak indicirana odgođena implantacija a za vrijeme cijeljenja koštane rane bolesnik je opskrbljen nekim od privremenih protetičkih riješenja.
U malobrojnim slučajevima i gubitak pretkutnjaka ili kutnjaka nadomjestimo dentalnim implantatom.
Najčešće je riječ o bolesnicima koji ne žele protetičko rješenje mostom, dakle odbijaju brušenje susjednih zuba.
2.1.2. Kontraindikacije za primjenu dentalnih implantata
Kontraindikacije za primjenu dentalnih implantata jesu:
Ÿ lokalne kontraindikacije
Ÿ općemedicinske kontraindikacije
Ÿ kontraindikacije uzrokovane psihičkim stanjima.
Lokalnekontraindikacije:
1. nepovoljni anatomski odnosi u području čeljusti (nedovoljna visina i širina koštanoga tkiva i nepovoljan zagriz-intermaksilarni odnos).
2. nepovoljna okluzija i funkcijske smetnje žvačnog organa.
3. patološke promjene u čeljusti (zaostali korjenovi, ciste, strana tijela, periapikalni procesi itd.).
4. patološke promjene na sluznici usne šupljine (leukoplakije, lichen, recidivirajući stomatitisi itd.).
7. kserostomija (riječ je o relativnoj kontraindikaciji jer slina u takvih ljudi ne djeluje protiv bakterija, a smanjena je i njezina preostala funkcija).
8. makroglosija (u različitih endokrinih bolesti poput akromegalije i miksedema, ali i kao posljedica preranog gubitka zubi).
Općemedicinske kontraindikacije:
1. bolesnikovo zdravstveno stanje; dob, pod čime mislimo na biološku starost. Donja je dobna granica završetak rasta čeljusti.
2. hematološke bolesti; hemoragične dijateze, bolesti eritrocita i leukocita (npr.anemije i leukopenije) pripadaju apsolutnim kontraindikacijama za implantaciju).
3. bolesti srca i krvožilnog sustava; svaka operacija u takvih bolsnika znači određeni rizik pa tako i implantacija-svakako je potrebna konzultacija s liječnikom koji bolesnika liječi zbog osnovne bolesti.
4. kolagenoze poput sklerodermije, reumatoidnog artritisa, Sjogrenova sindroma itd. bolesti su u kojima je zbog pada imunosti usađivanje implantata kontraindicirano.
5. implantat kao moguće bakterijsko žarište; bolesnici s umjetnim srčanim zaliscima, s preboljelim endokarditisom i operirani na krvnim žilama (bypass) pripadaju također skupini rizičnih bolesnika.
6. metabolične i lokalne bolesti koštanog sustava; osteomalacija, ostitis deformans, osteogenesis imperfecta i osteoporoza također pripadaju kontraindikacijama.
7. metabolične bolesti; juvenilni dijabetes pripada skupini apsolutnih kontrindikacija dok je starački dijabetes relativna kontraindikacija.
8. uzimanje nekih lijekova npr.kortikosteroida i imunosupresiva pripada privremenoj kontraindikaciji za vrijeme uzimanja tih lijekova.
9. pušenje; u novije se vrijeme navodi da bolesnici koji redovito puše zbog obilnog plaka, gingivitisa, neodržavanja higijene usne šupljine i time sklonosti paradontopatiji nisu skupina bolesnika u kojoj se može provesti implantoprotetička rehabilitacija.
Među privremene i ograničene kontraindikacije ubrajaju se i stanja poput trudnoće, akutne upalne bolesti i infektiva stanja te stanja tjelesnog i duševnog stresa.
Kontraindikacije uzrokovane psihičkim stanjima:
1.neuroze i psihoze; riječ je o recidivirajućim bolestima koje su apsolutna kontraindikacija za ovu vrstu operacije.
2. uživanje alkohola i droge; zbog očekivane slabe suradnje, neprikladne higijene usne šupljine i slabe otpornosti organizma
3. manjkava suradnja bolesnika; prije planiranja i operacije važno je procijeniti razumije li bolesnik kako će se provesti implantoprotetička rehabilitacija i je li motiviran za nju
4. emocionalno nestabilni bolesnici; u bolesnika koji nerealno očekuju da je ponekad moguće učiniti i nemoguće bolje je pristupiti klasičnim metodama protetičke opskrbe, kako bismo izbjegli kasnije neugodnosti (3,4,5,8).
