Propolis je riječ grčkog porijekla i znači: pro = pred i polis = grad.

U slobodnom prijevodu znači zaštita grada.

To je smolasta tvar koja pčelama služi za glačanje voštanih ćelija saća, zatvaranje rupa i pukotina na košnici, pričvršćivanje okvira, smanjenje otvora košnice u jesen, te mumificiranje sitnih životinja ili insekata koji dospiju u košnicu, da ne trule u njoj. 

Prekrivajući propolisom unutrašnje stijenke košnice, pčele se štite i ljeti od previsoke temperature, pa propolis djeluje kao vrsta  termoregulatora.

Osim što im služi kao građevni materijal, pčele propolis upotrebljavaju i kao dezinfekcijsko sredstvo.

Propolis posjeduje brojna svojstva koja mu omogućuju široku primjenu u narodnoj medicini i biokozmetičkoj industriji:

antiseptičko,

antimikotičko,

antibakterijsko,

adstrigentno,

spazmolitičko,

anestetičko,

protu-upalno,

imunostimulirajuće,

antivirusno,

antihepatotoksično i antikancerogeno djelovanje.

Još su stari Egipćani upotrebljavali propolis za balzamiranje mrtvih.

Hipokrat je koristio propolis u liječenju čireva na koži i u probavnom traktu. Upotrebu propolisa u medicini opisali su već u prvom stoljeću poslije Krista rimski učenjak Gaj Plinije Drugi i Grk Pedanios Dioskorides.

U gruzijskim knjigama iz XII. do XV. stoljeća  propolis se spominje kao lijek za zube.   

Kroz povijest ali i u današnje vrijeme propolis se često koristio u medicinskim i  kozmetičkim preparatima.

Iako su u literaturi opisana brojna antibakterijska, antivirusna, antitumorska, antimutagena, antimikotička i antiseptička svojstva, bitno je naglasiti da su gotovo sva istraživanja rađena in vitro ili na eksperimentalnim životinjama a ne na ljudima, što nikako ne opravdava sve masovniju upotrebu propolisa u liječenju velikog broja bolesti.

Ovisno o izvorima skupljanja boja propolisa je žuto-zelena (bor), roza (topola) ili crna (breza) sa svim njihovim nijansama.

Intenzivan aromatičan miris mijenja se ovisno o prisutnosti raznih smola. Isto vrijedi i za okus, koji varira od gorkog do gotovo slatkog.

Pri temperaturi od 30 ºC propolis je mekan i ljepljiv, a ispod 15 ºC čvrste je konzistencije, te mu točka topljenja varira ovisno o udjelu određenih komponenata od 65 ºC do 70 ºC.

Propolis se slabo otapa u vodi (7% do 11%), dok topljivost u etilnom alkoholu varira od 50% do 80% ovisno o temperaturi.

Kemijski sastav propolisa  jako ovisi o ispaši pčela i biljnim smolama.

Pronađeno je i identificirano više od 200 komponenata (6, 7).

biljne smole i balzame: 50-55% vosak 30% esencijalna ulja 10% pelud 5% strane primjese 5%

Organske kiseline, polifenoli, fenoli, terpeni, aminokiseline, polisaharidi, minerali, vitamini A, B, C i E, aldehidi, kumarini i flavonoidi čine osnovni sastav propolisa. Najbrojniji među njima su flavonoidi a udio im je 15-26 % .

To su biljni pigmenti čija je uloga u biljkama malo poznata, ali se pretpostavlja da je dvostruke naravi.

Prva je zaštitnička, a druga je da potiče temeljne metaboličke procese.

Najveća koncentracija flavonoida je na pupovima biljaka, gdje ih svojom prisutnošću štite od nametnika i niskih temperatura.

U uzorcima propolisa na području Republike Hrvatske najzastupljeniji flavonoid je  pinocembrin.

Njegov udio u propolisu iz jadranskog područja iznosi 0,03-6,14 %, dok udio pinocembrina u prolisu iz područja kontinentalne Hrvatske iznosi 0- 4,74 %.

Anorganske tvari kao što su kalcij, magnezij, kalij, natrij, željezo i cink također su  prisutni u propolisu.

Ispitujući 12 uzoraka makedonskog propolisa atomskom apsorpcijskom spektrometrijom Kulenova i sur. su ustanovili koncentraciju kalcija od 0,8400 do 2,0000 mg/g, koncentraciju magnezija od 0,2875 do 0,8571 mg/g, koncentaciju kalija od 0,2697 do 1,6854 mg/g, koncentraciju natrija od 0,1100 do 1,14674, koncentraciju željeza od 0,1250-1,0625 mg/g i koncentraciju cinka od 0,0631 do1.6165 mg/g.

Prema autorima, koncentracije navedenih komponenti ovise o porijeklu, ekološkim, klimatskim i drugim čimbenicima koji utječu na biljni izvor korišten pri sakupljanju propolisa.

Za proizvodnju propolisa namijenjenog farmaceutskih svrhama uvjet je postavljanje košnica u neonečišćenom okolišu, udaljenom od naselja, voćnjaka, vinograda i poljoprivrednih površina kako bi ga pčele mogle skupljati bez ikakvih štetnih sastojaka.

Propolis se skuplja s pupoljaka, kora drveća i šiblja.

Pomoću folije ili mrežice koja se postavlja na okvire košnice omogućeno je dobivanje prvorazrednog čistog i svježeg propolisa bez primjesa drva i mrtvih pčela.

Pčele svojim organima usnog aparata izvlače propolis u dugu nit dok se ona ne otkine.

Cijelo vrijeme miješaju je sa sekretom svojih mandibularnih žlijezda što dovodi do enzimske modifikacije propolisa.

Rezultat te enzimske modifikacije je hidroliza flavonoida koja za posljedicu ima stvaranje produkata s pojačanim farmakološkim djelovanjem.

Poslije, pčele nožicama spremaju proplis u košarice zadnjeg para nogu gdje se nalazi i pelud.

Propolis se skuplja u toplijem dijelu dana jer su inače površine na kojima se nalazi previše tvrde.

  Jedna pčela jednokratno donese oko 10 miligrama propolisa, dok se u sezoni po košnici skupi 100 do 150 grama.

Propolis se prikuplja struganjem određenih površina košnice s odgovarajućim priborom nakon što se med već odstranio.

Smjesa koja se dobije struganjem sadrži propolis s primjesama voska.

Smjesa  se pakira u kutije i šalje na daljnju obradu koja se sastoji od tri koraka. Prvi korak u obradi je procjena udjela voska.

Ako smjesa sadrži velik udio voska podvrgava se procesu 'pranja hladnom vodom' nakon čega će većina voska biti odstranjena.

Ako smjesa ne sadrži velik udio voska prvi korak se preskače.

Drugi korak je otapanje propolisa u 95% etilnom alkoholu što omogućuje odstranjivanje preostalog voska i sitnih primjesa kao što su djelovi pčela i komadići drva.

Zadnji korak je filtracija dobivene tinkture kako bi se odstranio bilo koji preostali strani materijal.

  Mehanizmi djelovanja propolisa

Zahvaljujući raznim sastojcima propolis ima izrazito širok spektar djelovanja. Najzaslužniji za njegovo biološko djelovanje su flavonoidi.

Flavonoidi su biljni pigmenti koji prema Havsteen-u (1,12) djeluju u organizmu na četiri različita načina:

a) kataliziraju prijenos elektrona

b) suprimiraju stvaranje slobodnih radikala

c) stvaraju kemijske veze s ionima teških metala

d) inhibiraju aktivnosti enzima

  Biološki učinci propolisa  

Propolis ima širok biološki spektar djelovanja.

U narodnoj medicini i biokozmetičkoj industriji je u širokoj upotrebi zbog antiseptičkih, antimikotičkih, bakteriostatskih, adstrigentnih, spazmolitičkih, protu-upalnih i anestetičkih svojstava.

Zbog navedenih svojstava propolis je na tržištu dostupan u brojnim preparatima za liječenje različitih bolesti.

Preparati mogu biti u obliku kapsule, kapi, spreja, krema te praška (3).

Speciale i sur. opisali su antibakterijsko djelovanje propolisa protiv Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Haemophilus parainfluenzae, Moraxella catarrhalis i Streptococcus pyogenes u in vitro ispitivanju.

U istom istraživanju primjena propolisa u kombinaciji s antibioticima je pokazala pojačanu antibakterijsku aktivnost te autori pretpostavljaju da bi kod upala gornjeg dišnog trakta kombinacija ovih preparata rezultirala bržim oporavkom bolesnika iako nije dokazan jasan sinergistički učinak. Somnez i sur. su dokazali bakteriostatsko djelovanje propolisa na parodontne patogene Porphyromonas gingivalis, Prevotella intermedia, Campylobacter rectus i Fusobacterium nucleatum.

Međutim, bitno je napomenuti da su koncentracije koje su inhibirale rast navedenih bakterija istodobno bile toksične za gingivne fibroblaste.

Amoros i sur. su opisali antivirusno djelovanje flavonoida na herpes simpleks virus tip 1 (HSV-1).

Istraživanje je pokazalo da najveću antivirusnu aktivnost imaju galangin i kamferol, te je dokazan sinergistički učinak flavonoida što objašnjava veću antivirusnu aktivnost propolisa od njegovih pojedinih sastojaka.

Serkedjieva i sur. su istraživali antivirusnu aktivnost pojedinih sastojaka propolisa na virus influence.

Dokazali su da izopentil ferulat ima izrazitu inhibitornu aktivnost na infektivnost virusa influence.

Ota i sur. su opisali osjetljivost 80 sojeva kandide na propolis.

U istoj studiji autori su opisali i značajno smanjenje broja kolonija kandide u slini 20 bolesnika s protetskim stomatitisom nakon dvotjedne terapije propolisom.  Santos i sur. su opisali uspješnu terapijsku primjenu otopine propolisa u 12 bolesnika s kandidijaznim protetskim stomatitisom.

Oršolić i sur. su dokazali utjecaj polifenolnih komponenta i samog propolisa na rast i metastatski potencijal karcinoma.

Metastaze su unešene u pluća miša intravenoznom injekcijom tumorskih stanica. Primjećen je značajno smanjen broj tumorskih nodula u plućima miševa koji su prije inokulacije tumorskih stanica  peroralno dobivali propolis ili njegove polifenolne komponente.

Autori pretpostavljaju da propolis ima antitumorsko djelovanje zbog imunomodulacijskih svojstava, citotoksičnosti prema stanicama tumora i sposobnosti indukcije apoptoze i nekroze stanica. Isti autori  su u slijedećem istraživanju dokazali da se u miševa koji su prije inokulacije tumorskih stanica bili tretirani propolisom povećava broj polimorfonuklearnih leukocita i protu-tumorsko djelovanje makrofaga što potvrđuje pretpostavku o imunomodulacijskom djelovanju propolisa.

U ispitivanjima koja su rađena na štakorima Ikeno i sur. su dokazali smanjenu karijesnu aktivnost kod primjene propolisa.

Antikarijesno djelovanje propolisa nastaje kombinacijom inhibicije rasta bakterija, inhibicije aktivnosti enzima glukoziltransferaze i inhibicije sinteze glukana. Giamalia i sur. su dokazali da propolis uzrokuje mineralizaciju cakline te na taj način pojačava njezinu mikročvrstoću.

Mehanizam kojim dolazi do mineralizacije nije poznat budući da je udio minerala u propolisu jako nizak.

Alergijski potencijal propolisa je već dugo vremena poznat i učestalost alergijskih reakcija na propolis u populaciji iznosi od 1,2% do 6,55%.

Najjači alergeni propolisa su esteri kafeične kiseline (feniletil kafeat i metilbutenil kafeat) iako i ostali sastojci (npr. izoferulati, slobodne aromatične kiseline i flavonoidi) ovisno o svome udjelu mogu uzrokovati alergijske reakcije.

Giusti i sur.su zabilježili izrazit porast godišnje incidencije osjetljivosti na propolis kod djece u razdoblju od 1995. godine (2%)  do 2002. godine (13.7%). Isti autori svoje rezultate tumače sve širom upotrebom propolisa u biofarmaceutskim i biokozmetičkim preparatima.

Kontaktni dermatitis je najčešća nuspojava i do sada je u literaturi opisano preko 250 slučajeva.

Najučestalije se javlja u ljudi koji se bave pčelarstvom.

  Propolis može djelovati kao kontaktni ili zrakom prenosivi alergen.

Zubne paste, žvakaće gume, tekućine za ispiranje usta i različiti proizvodi za oralnu higijenu koji sadrže propolis mogu uzrokovati patološke promjene na usnama i intraoralno.

Fernandez i sur. su opisali dva slučaja alergijskog kontaktnog stomatitisa koji se manifestirao labijalnim edemom, edemom jezika, bolovima, otežanim govorom i blagom dispnejom u bolesnika koji su koristili preparate propolisa topikalno ili kao dodatak prehrani.

Hay i sur. su opisali slučaj bolesnika koji je razvio oralni mukozitis s ulceracijama kao rezultat otapanja dražeja s propolisom u ustima nakon svakog obroka.

Brailo i sur.  su opisali slučaj bolesnice s opsežnim erozijama na usnama nastalim zbog korištenja otopine propolisa za terapiju rekurentnih aftoznih ulceracija. Pasolini i sur. su opisali pojavu heilitisa induciranog ponavljanim kontaktom s medom obogaćenim propolisom.

Od po život opasnih komplikacija pri upotrebi preparata propolisa opisani su laringealni edem i anafilaktički šok nakon topikalne aplikacije propolisa te akutno zatajenje bubrega nakon sistemske ingestije propolisa.