Fotografija, kao dokument, mora sadržavati: potpunost, standardizaciju i kvalitetu. Fotografije se uzimaju prije, za vrijeme i nakon ortodontske terapije.

Prirodna pozicija glave

Estetska pozicija će često biti izjednačena s prirodnom pozicijom glave ili prirodnim držanjem glave (ovi termini nisu zamjenjivi).

Mnogi pojedinci drže glavu u karakterističnoj, habitualnoj, pomaknutoj poziciji, više ili manje ekstendiranu.

Prirodna pozicija glave je standardizirana i ponovljiva orijentacija glave u prostoru postignuta  pogledom u točku ravno ispred u razini očiju.

Moguća je jedino u stojećoj poziciji.

Prirodno držanje glave je funkcionalna pozicija glave koja se razlikuje pri sjedenju i stajanju i čini se da oscilira kod pojedinaca.

To je dinamični psihološki koncept kojeg je teško i vremenski dugo ustanoviti i tako nije prikladna kao klinička tehnika.

Estetska pozicija (ili fotografska pozicija glave) je korigirana prirodna pozicija glave s prilagodbom kliničara radije nego fotografa.

Kada konzistentno držanje glave prilikom fotografiranja nije reproducibilno, mogu nastati određene distorzije.

Postoji set intraoralnih i ekstraoralnih fotografija.

Set ekstraoralnih  fotografija sastoji se od frontalne (en face) snimke, frontalne snimke s osmijehom i snimaka desnog i lijevog profila.

Set intraoralnih fotografija se sastoji od frontalnog prikaza okluzije, lateralnog desnog i lijevog prikaza okluzije, lateralnog prikaza incizalne stepenice i okluzalnih snimaka gornje i donje čeljusti.

Kod frontalne snimke okvir fotografije gore obuhvaća vrh tjemena, a dolje vrat mora biti vidljiv u cijelosti.

Kao orijentacija može poslužiti interpupilarna linija koja mora biti usporedna s vodoravnom ravninom.

Udaljenost između vanjskog kantusa oka i linije vlasišta treba biti jednaka na obje strane, a udaljenost između vanjskog kantusa oka i gornjeg ruba uha također mora biti usporedna s vodoravnom ravninom. Ako je glava malo pomaknuta u stranu, dobiva se dojam asimetrije lica.

Frontalna snimka s osmijehom radi se pri izgovoru glasa «e» ili se pacijent mora nasmiješiti prirodnim osmijehom. Referentna linija je horizontalna linija.

Ako postoji pomak sredine, uključuje se i vrh nosa, a brada se ne vidi.

Ta snimka je važna, jer je to pogled koji možda može najviše utjecati na rezultat terapije.

Kod profilnog prikaza okvir fotografije je isti kao kod frontalne snimke, to jest od vrha tjemena do klavikula.

Udaljenost između vanjskog kantusa oka i gornjeg ruba uha treba biti usporedna s vodoravnom ravninom.

Treba potpuno biti vidljiv unutarnji i vanjski rub oka te samo jedna strana lica. Ako je bilo koji dio suprotne strane lica vidljiv, znači da je kamera postavljena preblizu.

Profil se isto tako može mijenjati tijekom ortodontske terapije i zato je od pomoći imati profil prije i poslije terapije.

Intraoralne fotografije trebaju biti snimane s najmanjim otvorom da se maksimizira dubina polja.

Kod frontalnog prikaza okluzije zubi su prikazani kao što ih vidi pacijent, roditelj i okolina.

Tako se dokumentira malokluzija, ali i zdravlje tvrdog i mekog tkiva prije i

poslije terapije.

Uzima se u vodoravnom položaju sa zubima u okluziji koji ispunjavaju okvir fotografije i s okluzalnom ravninom koja siječe snimku na dva dijela.

Meka tkiva trebaju retraktorima biti odmaknuta prema lateralno i naprijed.

Srednja linija koja prolazi sredinom lica treba biti u centru okvira.

Problem mogu stvarati slina i jezik. Dentalno svjetlo treba uvijek biti usmjereno direktno na pacijentova usta. Treba fokusirati u razinu lateralnih inciziva da se osigura maksimalan broj zuba u fokusu.

Bukalnom snimkom se prikazuju detalji malokluzije.

Okluzalna horizontalna ravnina siječe okvir na dva dijela.

Okvir treba biti ispunjen zubima od mezijalne površine centralnih inciziva do distalne površine prvog trajnog molara i dalje ako je moguće.

Gornja i donja okluzalna snimka služe za procjenu prostora potrebnog u svakom posebnom slučaju.

U slučaju odsutnosti studijskih modela fotografija će poslužiti za analizu prostora. Također može poslužiti za procjenu potrebe za ekstrakcijom.

Za te su snimke potrebna okluzalna zrcala. Prikazuje se područje od ispred inciziva do najmanje distalne površine prvih molara i idealno je da uključuje sve iznikle zube. Pacijent treba zabaciti glavu unatrag.

Tako se može i kontrolirati razina oralne higijene tijekom terapije.

Izvor: isječak dipl.rada Teuta Bisaku