Integritet oralne sluznice ovisan je o normalnoj funkciji žlijezda slinovnica.

Slina svojim brojnim funkcijama štiti i brani meka tkiva usne šupljine.

Općenito je prihvaćeno da su disfunkcija i manjak sline predispozicije za patološku alteraciju oralne sluznice.

Slinu luči sustav žlijezda slinovnica.

Tri su para velikih žlijezda slinovnica;

glandulae parotides,

glandulae submandibulares et subliguales, a uz njih u ukupnom salivarnom toku s 8 %  sudjeluju i male žlijezde slinovnice (2).

Ukupna slina sadrži, pored sekreta salivarnog sustava i sulkusnu tekućinu (koja donosi IgG, IgM, IgA, leukocite, makrofage,itd), bakterije, deskvamirane epitelne stanice, debris.

Luči se djelovanjem neurotransmitera, parasimpatikusa (povećanje lučenja) ili simpatikusa (inicijalno povećanje, kasnije smanjenje).

Stimulansi koji pospješuju lučenje sline su gustatorne stimulacije, ponajprije acidogene supstance, što znači da se tijekom jela lučenje sline povećava (2,3).

Dnevno se izluči 1000-1500 ml sline (4).

Slina u užem smislu, sekret žlijezda slinovnica, sastoji se najvećim dijelom od vode, koja je zastupljena s čak 99%.

U odnosu na plazmu, od koje potječe, ona je hipotonična (3).

Ostale važne komponente su elektroliti (Na, Ca, Cl), te bikarbonati, fosfati i proteini koji čine tri najvažnija puferska sustava, među kojima su ipak kao puferi najznačajniji bikarbonati.

Proteini su, uz glikoproteine najznačajniji organski sastojci sline, koji određuju njena fizikalna svojstva (viskoznost, ljepljivost).

U slini su prisutni i različiti enzimi, a mogu se pronaći i slobodne aminokiseline, vitamini, hormoni, produkti metabolizma, pa čak i lijekovi (ako su prisutni u plazmi, ali u slini se nalaze u znatno manjoj koncetraciji) (2).

Protektivna funkcija sline se zasniva na prisutnosti obrambenih stanica i protutijela, salivarnih enzima i protubakerijskih supstanci, koji svojim različitim mehanizmima degradiraju bakterijske membrane, inhibiraju rast i metabolizam nekih bakterija ili slamaju vitalne bakterijske enzimske sustave (tu spadaju lizozim, inhibin, mucin, amonij nitrat, opsonini, transferin, nukleaze, hidrolaze, fosfataze), a treba istaknuti i prisustvo antifugalnog proteina histatina.

Protektivno djelovanje ostvaruje se i vlaženjem i mehaničkim čišćenjem sluznice.Vrlo je važna i digestivna funkcija sline.

Ona omekšava hranu i omogućuje formiranje bolusa, a njeni glikoproteini olakšavaju gutanje. Započinje i probavu hrane (šećera, djelovanjem amilaze).

ŽLIJEZDE SLINOVNICE

Žlijezde slinovnice histološki su sastavljene od većeg broja acinusa, režnjića žljezdanog parenhima, koji su međusobno odvojeni vezivnim tkivom.

Svaki acinus sastoji se od određenog broja piramidalnih žljezdanih stanica koje okružuju centralni lumen.

Žljezdane stanice međusobno se razlikuju po tipu, tj. mogu biti serozne, mukozne, seromukozne.

O njihovom udjelu ovisi kakva će se slina lučiti, pa se na osnovu toga i žlijezde dijele na serozne (luče rijetku niskoviskoznu slinu, uglavnom pod utjecajem parasimpatikusa), mukozne (luče gustu viskoznu slinu, pretežno pod utjecajem simpatikusa) i mješovite, kakva je gl. submandibularis.

Od acinusa slinu odvode duktusi, izvodni kanali.

GLANDULA PAROTIS: parna, čisto serozna žlijezda, smještena ispred uha. Sekret izlučuje kroz izvodni kanal, ductus parotideus (Stenonis, koji je dug 45 mm) u predvorje usta na otvor papila parotidea.

Može se podijeliti na površinski dio, pars superficialis i duboki dio, pars profunda. Razvija se u obliku pupoljka, od epitela sluznice usne šupljine.

Veličina parotide je varijabilna.

Limfne žile odlaze u parotidne čvorove, a iz ovih u limfne čvorove vrata.

GLANDULA SUBMANDIBULARIS: parna, mješovita, pretežno serozna žlijezda, smještena u istoimenoj udubini.

Često šalje izdanak do velikog roga jezične kosti.

Njezin izvodni kanal, ductus submandibularis, završava na dnu usne šupljine, na otvoru caruncula sublingualis.

GLANDULA SUBLINGUALIS: mješovita, pretežno mukozna žlijezda. Leži na m. mylohyoideusu i podiže nabor ispod jezika, plica sublingualis.

Ona nije jedinstvena žlijezda, nego se sastoji od 10 do 12 žljezdica smještenih duž podjezičnog nabora.

Te se žlijezde otvaraju malim izvodnim cjevčicama, ducti sublinguales minores duž podjezičnog nabora. Od prednjeg, većeg dijela žlijezde sekret odvodi ductus sublingualis major, koji se udružuje sa izvodnim kanalom podčeljusne žlijezde i otvara se s njim na carunculi sublingualis.

Inervacija: analogna inervaciji gl. submandibularis, simpatičke niti dolaze od facijalne arterije, a parasimpatičke od chorde tympani, preko n. lingualis-a. 

MALE ŽLIJEZDE SLINOVNICE: mukozne, dijele se na gl. labiales, gl. buccales, gl. palatine, gl. linguales (5,6).