Parodontitis je oboljenje potpornog aparata zuba za čiji je razvoj nužna prisutnost mikroorganizama, odnosno mikrobni plak. Parodont je funkcijska cjelina pojedinih tkiva koja podupiru zub... Više >>
Implantati se dijele s obzirom na materijal iz
kojeg su izrađeni, po obliku, po njihovoj površini po načinu gradnje te s
obzirom kako leže u kosti.
Po obliku mogu biti konus-vijak, cilindar (sa
ili bez navoja), ili su pločasti. Navojima se postiže povećanje kontaktne
površine, te na taj način i bolja oseointegracija.
Način na koji prijanjaju uz
ili u kost dijele se na periosealne, subperiosealne i endoosealne.
Periosealni i subperiosealni implantati leže
uz čeljusni greben
Endoosealni implantati se ugrađuju u kost.
Endoosealne implantate dijelimo na:
-igličaste
-konične (sa i bez navoja)
-cilindrične (sa i bez navoja)
-pločaste
2.2.1. Igličasti
implantati
Osnovni im je oblik okrugao u obliku igle, vrh
im je plosnat, te završavaju šiljkom u obliku trokuta. Zbog igličastog oblika
prikladniji su za donju čeljust zato što ima više kompaktne kosti i bolje
razvijenije spongioze u odnosu na gornju čeljust. Nedovoljna količina kosti
nije im kontraindikacija jer se ugrađuju koso, a ne okomito.
2.2.2. Konični
implantati
Konični implantati su nastavak Strockova
vijka. Dio unutar kosti je koničan, a vanjski dio se nastavlja u aktivni dio
(unutarnji teleskop).
Glavna namjena im je nadomještavanje pojedinog
zuba, za solo krunice ili kao retencija za proteze. Mogu biti sa ili bez navoja.
2.2.3. Cilindrični
implantati
Primarni stabilitet cilindričnih
implantata osniva se diferencijom
dimenzije implantata (veća ) i ležišta implantata (manje), kao i hrapavost
površine svakog implantata. Mogu biti sa ili bez navoja.
2.2.4. Pločasti
implantati
Pločasti implantati napravljeni su od tantala
i kao takovi se najčešće koriste kod pomanjkanja zuba kao nosača mosta ili kod
unilateralne bezubosti jedne ili obje čeljusti (2).
