Stomportal ažurira bazu diplomskih radova stomatološkog fakulteta u Zagrebu. Dio baze možete vidjeti ovdje.
Čimbenici koji utječu na terminalnu indikaciju protetskog rada
Terminalna ili završna indikacija za izradu protetskog nadomjestka dodatno određuje kada se u određenom slučaju može postaviti fiksni, a kad pomični nadomjestak. U čvrstoj je vezi s biomehaničkim odnosma koji vladaju u stomatognatom sustavu pacijenta i polazi od raščlambe čimbenika na sposobnost opterećenja zuba kao jednog elementa sustava.
Biološki faktor zuba nosača je otpornost zuba na opterečenje, a ovisi o njegovoj anatomskoj građi i veličini potpornog aparata. Općenito gledajući zubi sa većim brojem korijenova imaju veći biološki faktor od jednokorijenskih zubi. Duži i voluminozniji korijenovi, također su pogodniji za opterećenje.
Pravilo dvostrukog opterećenja je primjenjivo za sve organe u tijelu, jer niti jedan organ ne radi stalno maksimalnom snagom. Po potrebi svaki organ pa tako i zub, može udvostručiti svoju funkciju što je važno kod uključivanja zubi u mostnu konstrukciju.
Položaj preostalih zubi u zubnom luku kao i njihov međusobni odnos je također važan faktor pri planiranju mosta.
Opterećenje je veće kad se zubi spajaju po krivulji, ali se to obično ne može izbjeći kod prednjih mostova, posebno gornjih, zbog estetike, fonacije i anatomskog oblika čeljusti. Lučno spojeni nosači su jače opterećeni jer na njih istovremeno djeluju kose i vertikalne sile koje zube potiskuju u gornjoj čeljusti vestibularno, a donjoj lingvalno, pa se oko nosača javlja pokret rotacije. Da bi prednji most bio u ravnoteži mora korisna duljina korijena svakog zuba nosača biti veće od strelice izbačenog luka, inače treba proširiti most dodavanjem novih nosača (Slika 1 ). nema za sada
Slika 1. Lijeva slika: Pri plitkom zubnom luku i biološki punovrijednim očnjacima mogu se sva četri sjekutića sidriti na očnjacima. Desna slika: Visok zubni luk i nepovoljna korijenska morfologija zahtjevaju podvostručenje uporišta.
Žvačne sile su uvjet, izraz i mjerilo žvačne funkcije.Veličine žvačnih sila su individualne i ovise o mnogo različitih čimbenika kao što su spol, dob, status zubi i njihov položaj u zubnom luku. Nastaju u funkciji i mogu se podijeliti na tangencijalne i radijarne, koje se još dijele na sagitalne i transverzalne. Pri razmatranju djelovanja žvačnih sila važna je veličina i smjer sile. Veličina sile je uvjetovana stanjem žvačnih mišića i zubnim statusom . Sile su smanjene kad dođe do gubitka ili oštećenja njihovog parodonta, ili kod zubi kojima je izvršena apikotomija. Isto tako je važno mjesto djelovanja sile u žvačnom sustavu jer su sile najjače u području prvog molara, a prema incizivima se smanjuju, tako da incizivi mogu podnijeti trećinu do četvrtinu žvačnih sila izraženih na molarima. Patološke promijene stomatognatog sustava utječu na smanjenje žvačnih sila. Tako su žvačne sile uvjetovane stanjem antagonista u čeljusti, u prvom redu njihovim parodontom. U parodontno ugroženih zubi žvačne sile su smanjene jer pacijent refleksno štedi svoje oslabljene zube te žvače s manjom snagom; isto to radi i s umjetnim zubima. Tako su, na primjer, okluzijske sile kod fiksnog nadomjestka smanjene i do tri puta, a kod pomičnog i do pet. Veličinu sile možemo izmjerititi kod svakog pacijenta, što može pomoći u planiranju i procjeni trajnosti rada.
