Danas se za izbjeljivanje zuba koriste razne paste i otopine. Kemijska sredstva otapaju površni sloj cakline i/ili oksidiraju zubnu supstancu. Za izbjeljivanje najčešće se koriste oksidirajući spojevi koji oslobađaju kisikove ione u caklinu i dentin. Takav tretman obavezno uključuje zaštitu nekim od preparata fluora. U određenom broju slučajeva pacijenti osjećaju bol na slatko, hladno i vruće. Pojačana osjetljivost zuba uglavnom je privremena i postepeno nestaje nakon prestanka izbjeljivanja. Nakon izbjeljivanja zubi su pojačano osjetljivi na “obojenu” hranu i pića (kava, gazirani sokovi, čaj, vino) pa ih treba izbjegavati. Nakon izbjeljivanja treba izbjegavati i duhanske proizvode jer vraćaju tamnu boju zubu. Najjednostavnija i najmanje štetna je metoda izbjeljivanja pjeskanjem. Pjeskanjem se uklanja površinske naslage sa cakline bez oštećenja. Njezinučinak je ograničen, ali praksa pokazuje da nakon tretmana zubi postaju svjetliji. Nije nevažno spomenuti najvažniji učinak te metode, a to je potpuna očišćenost zubnog plaka i kamenca u predjelu svih međuzubnih prostora (što je inače gotovo nemoguće standardnim higijenskim priborom).
 Ne ultrabijelo!Lijepo je imati svijetle zube. Boja zuba se može promijeniti na različite načine. Pa sad kad već izbijeljujemo zube ili radimo most, neka zubi barem budu bijeli. Ipak, oprez! Zub ima svoju prirodnu boju koja ima čitavi niz vizualnih efekata. Budući da se zub sastoji od nekoliko slojeva tkiva, refleksija boje određena je njegovim različitim strukturama. Debljina zuba također ima ulogu u formiranju boje zuba. Zato su očnjaci obično za jedan ili dva tona tamniji od ostalih zuba. S godinama zubi postaju tamniji, ali zadržavaju svoja optička svojstva. Stoga, kada stavljate mostove razmislite želite li da svi vide kako imate „lijepe nove jednobojne bijele zube“ kakve nikada niste imali, čak ni kao dijete, ili želite prirodne zube koji će uljepšati Vaš izgled...

izvor:  http://www.vasezdravlje.com